Nema novca, ali ne odustaje: Siguran sam da nitko u svijetu ovo ne radi

Kada mu je u travnju 2019. direktor Saveza Vedran Pavlek kazao da ga više neće moći financirati kao člana reprezentacije, Matej Vidović (27) bio je prilično iznenađen:

– Nisam to očekivao. Rekao sam tada Vedranu da je 70-80 posto izgleda da ću morati prestati skijati jer sam se našao pred velikim zidom. Organizirati sam sve treninge, i to u vrijeme pandemije koronavirusa, nabaviti skije doista izgleda nemoguće. No, ja ću pokušati dokazati da je moguće jer kad stanemo u startnu kućicu svi smo jednaki.

Matej je hrabro odlučio da neće odustati.

– Skijat ću dok god vidim da to ima smisla. Dok imam novca, a to neće biti dulje od jedne sezone. Vjerujem da se mogu vratiti u reprezentaciju. Još sam u aktivnoj pričuvi MORH-a, kao i Zubčić, Rodeš i Elias Kolega, neka sredstva dobivam i od Međunarodnog olimpijskog odbora i unutar tih prihoda trudit ću se da ne budem zakinut ni za što i da ne postoje uvjeti koji bi mogli utjecati na moje rezultate.

Njegov je peh i što ne živi u Austriji ili možda u Sloveniji, zemljama u kojima bi mu skijališta bila pri ruci, jer ovako mora putovati na treninge u inozemstvo, a to košta.

– Kod nas je ovako: ako ste u ekipi, imate punu podršku, a ako ste pridruženi član, onda nemate ništa. Doduše, nije sve negativno. I Pavlek pomogne kada god može i hvala mu na tome, no ovo što ja radim siguran sam da nitko u svijetu skijanja ne radi.

Svojedobno smo čuli procjene da jedna sezona u Svjetskom kupu stoji oko 50 tisuća eura.

– Možda je tome tako ako baš sve plaćate pa i servisera koji vani stoji 2500-3000 eura mjesečno. No, da bih vratio novac koji sam uložio ove sezone, ja bih morao završiti na postolju.

Veliki oslonac Mateju u odluci da nastavi natjecateljski skijati je i njegov otac Goran.

– Hvala mu na tome. On radi za trojicu, trener je i serviser, a u svemu i ja sudjelujem. Kada sam otpao iz momčadi, pitao me želim li se školovati ili zaposliti, a ja sam odlučio nastaviti skijati. Nismo se predali.