Sve oko nogometa odavno je jasno. Sve taktike, ono 4-4-2, 3-5-1, 1-1-9, tika-taka, totalni nogomet, visoki presing, jurnjava po cijelom terenu, bunker, katenačo, odavno su poznati, pročitani i predvidljivi.
Nogomet je dao odgovor na sve svoje nepoznanice dokinuvši vlastitu enigmu pretjeranim teoretiziranjem i poplavom analitičara koji su od jednostavne i nenadmašne igre nepotrebno napravili filozofiju suhoparnih fraza. Zato su fraze povrijedile imaginaciju i na terenu.
Nekada su nogometaši bili oratori, igrom su držali govore, mobilizirali mase i dizali ih na noge. Danas se na terenu šuška, nastupaju nevješti mucavci s prijeko potrebnim posjetom logopedu i, da bi se mane prikrile, uvelo se zborno pjevanje. Nogomet je izgubio draž prava na drukčije i uveo imperativ da svi budu isti.
Jedina dilema bez odgovora, jedino pitanje koje se postavlja s jednakim žarom još otkako sam pročitao prvi tekst o nogometu i na koje, na sreću, još nema odgovora jest – smije li se igračima dopustiti seks dok traju velika natjecanja.
Znanost i religija svoje su rekle
Ljepota ovog pitanja nije samo u njegovoj beskonačnosti, nego i u erotici njegove dvosmislenosti. Onaj tko ga je prvi formulirao bio je genij, s obzirom na to da dvoznačje skriva potpitanja je li riječ o zabrani seksa igračima s boljim polovicama i poslovnim partnericama i poduzetnicama ili je riječ o zabrani seksa igračima međusobno.
Zašto je seks toliko presudan na natjecanjima, zašto se o tome tako dugo lome ljubavna koplja kada su znanost pa i religija odavno dale odgovor na sva relevantna pitanja, uključujući život i smrt, zašto je malo "taslačenja" po hotelskim sobama u pauzama sportskih borbi i dalje takav bauk?
No, hvala Bogu da je, da nogomet nije do kraja postao samo sport nadrkanih prgavaca koji jureći za loptom opće isključivo s vlastitim egom i s našim majkama dok nam prodaju svoj posao kao našu strast.
Hoće li netko u tih mjesec dana biti krepostan ili seksualno aktivan, može li postkoitalno stanje stvarno utjecati na ishod utakmice i u slučaju koje se pobjede igrač može osjetiti sretnijim, mislim da uopće nije upitno.
Pustite ljude da se vole, da seksu strgaju stigmu prvog neprijatelja sporta kojim ga šibaju ionako već impotentni stogodišnjaci koji vode ekipe. Misle si, ako ja ne mogu više, neka se kazne i ovi atleti u najboljim godinama i u najboljoj snazi i neka jedine gole guzice koje će vidjeti budu one suigrača pod tuševima.
Okrutno je uvesti partikularni celibat zbog toga što će se seks tretirati kao svojevrsno zaleđe, ofsajd u kojem se ne smije zateći ni obrambeni igrač.
Eros je u novcu
Nogometni eros stoga je postao najizraženiji u novcu. Premda, ako je suditi po onom “tko se tuče, taj se voli”, kako se mlate po terenu u nogometu, sve pršti od karambe. Zato, priječili mi to ili ne, na koncu se uvijek dođe do one istine da smo ljudi, a oni će uvijek pronaći put da se snađu kada za to osjete dovoljan izazov i poziv u svojoj jednostavnosti.
Uostalom, inzistirati na takvoj vrsti čistunstva u vremenu u kojem nam se nogomet pred očima pretvorio u kupleraj posebno je poglavlje licemjera, samo to i više nije prostor za čuđenje. Svatko sa svakim, pa pobjednik s pobjednikom i poraženi s poraženim više nije samo turnirsko pravilo, nego i doslovni prikaz moralnog stanja u sportu u kojem je, dakle, još jedino sporan koitus za velikih natjecanja.
Za ona mala, svakodnevna poigravanja s nama više nikoga nije briga jer nas se u ovom vremenu uporno uči da možeš biti i jeben i pošten.
Daj se saberi,o cemu ti meljes i to nazivas novinarstvom? Jal i zloba.