Ne drma Dinamom samo Milan nego i Jozo Bandić! Gradonačelnik i počasni predsjednik daje lovu, a njegov bratić Jozo radi čuda s generacijom rođenom 1992. godine, koja daje čak 11 hrvatskih reprezentativaca.
Jozo uništava konkurenciju u Hrvatskoj, ali i na turnirima širom Europe. No, od sve sile osvojenih trofeja, najdraži mu je onaj osvojen u - Vukovaru. - Tamo smo okrunjeni najboljom momčadi u Hrvatskoj - kaže Bandić. - Osvojili smo taj turnir s pet čistih pobjeda, razlikom pogodaka 23-0 i ponosni smo vlasnici pehara Vukovarskog vodotornja.
Cinestar i Kerempuh
Jozo je jedan od najomiljenijih trenera u Dinamu, što i ne čudi s obzirom na prezime.
- Kad sam 2004. došao u Dinamo, osjetio sam stanoviti gard kolega, što je s vremenom nestalo. A prvi dan na ovom poslu pamtit ću po gesti profesora Kobešćaka i Marka Mlinarića. Došli su mi u svlačionici, ohrabrili me i poželjeli sve najbolje.
Bandić je djecu osvojio neobičnim pristupom. Njegovi dječaci, osim što igraju izvrstan nogomet, mnogo čitaju, redovito skupa idu u kino, kazalište... - Cinestar, Kino Zagreb, Kerempuh, tu smo najčešće. Knjige? Dijelim im Večernjakova izdanja: Šenou, Krležu, Kovačića, kao obveznu lektiru. Stvorili smo fantastičan odnos i atmosferu, a posljedica toga su i odlični rezultati.
Jozo redovito obilazi škole i informira se o ocjenama svojih igrača. Onaj tko ima jedinicu, ne smije na trening dok ne ispravi. A čak desetorica njegovih igrača imaju prosjek 5,0.
S njima do juniora
Bandićeva selekcija ove je godine prokrstarila Europom: Modena, Milano, Pariz, Barcelona. Sa svih putovanja nose nezaboravne uspomene.
- Kad smo igrali u Parizu, obećao sam im obilazak grada ako osvoje turnir. U 20 sati pobijedili smo Marseille u finalu, a onda do 2 ujutro obilazili Elizejske poljane, Eiffelov toranj, Louvre, Notre Dame...
Za posjeta Milanu, prošetali su Trgom Duomo, pomolili se u katedrali, isto su učinili u Sagradi Familiji u Barceloni.
- Želio bih s ovom generacijom ostati do juniora. Kad se vidi koliko tu ima igrača za prvu momčad, moći će se vrednovati moj rad. I na temelju toga trebalo bi nagrađivati trenere u školi.Ime sam dobio po stricu, Milanovu ocu Jozi. Mi Bandići smo iz zaseoka Cerova Doca, pošta Ružići, nedaleko od Gruda. U Zagrebu sam od 1984., živim u Dubravi
Bratića viđam svakih pet mjeseci
Kakav je odnos s bratićem Milanom Bandićem, viđate li se često, pita li za stanje u Dinamu? - Dok nije bio gradonačelnik, često smo se viđali, a sada vrlo rijetko, valjda jednom u pet mjeseci. Za Božić smo zadnji put bili skupa prije četiri godine. A i kad se vidimo, razgovaramo o obiteljskim temama. Milan voli Dinamo, no nisam ja taj koji ga treba informirati u stanju u klubu. (td)