Neretljak: Igramo se i još nas plaćaju – neprocjenjivo!

Vratio se Labud, sedam godina Mate Neretljaka (32) nije bilo u Hajduku. Bio je u Koreji, u Suwonu stekao respekt na Dalekom istoku, igrao dvije godinu za Omiyu iz Tokija. Bio je nekako sa strane, ali čim se vratio kao da smo prebrisali tih sedam godina.

– Labud, ha-ha. Tako me nazvao Darijo Srna i ostalo je tako – govori nam Neretljak dok ispijamo kavicu u Hajdukovu kafiću.

Posljednja prvenstvena utakmica koju je igrao za Hajduk bila je pobjeda nad Dinamom u prosincu 2004. godine, bijeli su slavili pogotkom Bušića. A posljednja utakmica u bijelom dresu bila je protiv Partizana, pobjeda 1:0 pogotkom Mate Dragičevića. Igralo se u Antalyji, prodao se u Koreju odmah nakon te utakmice. I u Antalyji se priključio Hajdukovim pripremama. Otišao je u siječnju 2005. iz Antalyje, vratio se u siječnju 2012. u Antalyju. Preuzeo svoj broj 23, koji nosi po uzoru na slavnog košarkaša Michaela Jordana.

– Izgleda da mi je Antalya suđena!

Nije mu se Hajduk baš svidio kad ga je s tribina u Turskoj gledao u prvoj pripremnoj utakmici protiv bečke Austrije kada su bijeli izgubili sa 0:3. Kažu da je skoro pao u nesvijest, pomislio “kamo sam se vratio”.

– Nisam bio u nesvijesti, jednostavno bila je to slaba utakmica. Vrlo brzo sve je došlo na svoje, već u sljedećim utakmicama bio je to jedan mlad, živ Hajduk. I takvi ćemo biti na proljeće. Svjestan sam da treba puno rada, ali u tome treba ustrajati. Ako je odluka vodstva kluba da Hajduk mora imati dosta mladih igrača, s nekoliko iskusnih, onda taj put treba držati.

Usporedba onog Hajduka s Neretljakom i Nikom Kranjčarom i ovog s puno klinaca?

– Bila su to drugačija vremena, Hajduk je u to moje vrijeme bio stvarno jak. Imali smo dosta reprezentativaca, na pozicijama smo imali puno iskusnih igrača. Danas je sve drugačije, ne treba to uspoređivati.

Dočekao ga je sasvim drugačiji klupski ustroj.

Slučajno sam se vratio u Poljud

– Sve se promijenilo, Hajduk je drugačiji klub od onog koji sam ostavio. Teško je novac pribaviti. Ne znam kako će se sve to razvijati. Cijela je država u banani, može pobijediti i HDZ i SDP, ali novca nema, isto je.

Ali, Neretljak se nije promijenio. Isti onaj vedri osmijeh, zrači srećom.

– Uživam u nogometu, sretan sam što se vraćam u hrvatsku ligu. Ma, sve zajedno, sretan sam što igram... Evo, malo više vičem na mlađe igrače na treningu, ali to oni neće shvatiti krivo. A svaki provedeni trenutak na treningu, utakmici, veliki mi je užitak. Obožavam ovaj posao, to je najbolji posao na svijetu. Radiš dva do četiri sata dnevno, radiš ono što voliš i još si dobro plaćen za to.

Kako se dogodio povratak?

– Slučajno sam se vratio. U Koreji je bio višak stranaca, nije me nitko tjerao da odem, već sam se tako dogovorio, čak sam svoj odlazak predložio predsjedniku Suwona. Predsjednik Hrvoje Maleš čuo je preko svojih prijatelja da odlazim, nazvao me i sve smo dogovorili za tri minute. Naš razgovor o mom povratku u Hajduk trajao je doslovno tri minute!

Pregovori od tri minute...

– Dogovorili smo se da ću biti ovdje do šestog mjeseca, igram za bruto plaću od 10 tisuća eura mjesečno, toliko mi je Maleš ponudio, to sam prihvatio. Volim Hajduk, baš ga obožavam, kad sam odlazio, rekao sam da ću se vratiti i to se ostvarilo. Ja sam iz Orašja, tamo su mi roditelji, moj dom, ali vjerojatno ću živjeti u Splitu zauvijek, to je moj grad.

A na ljeto? Kažu da ćete opet prema Koreji.

– Imam opciju povratka, ali o tom potom. Nekoliko klubova me želi, ali prvo ću vidjeti kako će sve to ovdje izgledati, pa ću onda odlučiti. Koji klubovi me žele? Ima ih dosta, naravno da ću u prvom redu gledati financijski aspekt i da obitelji bude po volji. Postoji kombinacija po kojoj bih u Koreji ostao i nakon karijere, kao trener. Ali, jednom se moraš vratiti kući. Ma, vidjet ćemo, prerano je o tome sada govoriti. Iskreno, sada me zanima samo Hajduk, naša liga.

Dobro, onda kakav će biti ovaj novi Hajduk, s puno mladih igrača?

– Bit ćemo agresivni, najvažnije je da dobro startamo, da pobjeđujemo kod kuće. Naša obrana bit će granitna, teško će nas tko probiti. A prema naprijed ćemo biti opasni.

Kako je doživio momčad u kojoj gotovo nikoga nije poznavao?

– Kad sam dolazio, nikoga od igrača, osim Andrića, nisam poznavao. Što ću, mladi su. Gledam ih na prvom treningu, oni se smiju, ja se smijem. Tko zna, možda su mislili da sam prepotentan, ali brzo smo se našli.

Prvenstvo se doima riješenim, Dinamo vam bježi šest bodova, ali u ovih 13 utakmica navijači će od Hajduka tražiti utrku sa Zagrepčanima.


Možemo dostići Dinamo

– Gledao sam Dinamo na internetu, onu utakmicu protiv Lyona. Bilo je ružno, ali to nije prava Dinamova slika, nije to pravo mjerilo. Dinamo je u velikoj prednosti, igrački je bolje pokriven od nas na svim pozicijama, ali tih šest bodova nije puno. Sve se može promijeniti u jednoj utakmici. Najvažnije je da gledamo sebe, ostvarujemo pobjede.

Kakav je dojam na vas ostavio Krasimir Balakov?

– Za mene je odličan. I kao trener, ali i kao čovjek. Ponekad nas malo i “umori” pričom, na tome inzistira, ali to je za naše dobro. Takvi su svi treneri koji imaju tu njemačku školu. Nemam mu se zašto ulagivati, to meni ne treba, već govorim iskreno.

Vratili ste se u hrvatsku ligu, najveća ste zvijezda ove zime.

– Jesam najveći, ali po visini. Ma, kakva zvijezda! Ni pod razno se ne doživljavam tako, ja sam radnik. Najvažnije mi je da igram, da Hajduk bude pravi. Osjećam veliko zadovoljstvo što sam opet u Poljudu.

Ostavili smo malo Hajduk, vratili se na godine provedene u Koreji. Neretljak o Koreji, Suwonu, Seulu govori s ljubavlju.

– Super mi je bilo u Koreji. Jezik sam svladao da se mogu sporazumjeti. Istina, to je gramatički nepravilno, ali mogu se sporazumjeti. S njima sam bio svaki dan, hvatao riječi, kad nešto nisam znao, pitao sam što je. Korejski je jezik strašno težak, kažu da se za tri mjeseca učenja mogu svladati neke osnove. Bez obzira na moju gramatiku, oni su me razumjeli dobro, a i ja njih.

Nije bilo lako odlučiti se za odlazak u Koreju.

– U početku je bilo teško, posebno prve dvije godine. Ne znam kako bih sve to prošao da sa mnom nije bila obitelj. Ali, kasnije je bilo odlično, čak sam se iz Japana vratio jer mi je bilo bolje u Koreji.