DONOSI MAX!

Nevjerojatna priča: Od invalidskih kolica do nokautera!

Foto: Marko Mrkonjic/PIXSELL
Ivan Gluhak
Foto: Max!
Novi Max
08.05.2015.
u 15:26
– Kao djetetu, sa samo tri godine, dijagnosticirana mi je Perthesova bolest. Ne zna joj se uzrok, za nju nema lijeka, a ono što je karakterizira jest to što zaustavlja cirkulaciju pa propadaju zglobovi koljena i kukova – rekao je Gluhak za novi broj tjednika Max!
Pogledaj originalni članak

Fenomenalna priča, kakva se rijetko može čuti i u svjetskim razmjerima, ona je zagrebačkog borca Ivana Gluhaka (30). Na stranu činjenica da je u ringu spektakularan, da toliko jako udara da je već u dva navrata slomio šaku ili to što ni jedan njegov meč nikad nije dočekao odluku sudaca, a sve su to redom stvari po kojima odskače od ostalih. No, posebno je u životu borca  to što je pobijedio tešku bolest! U najvažnijoj borbi izašao je uzdignutih ruku i digao se iz invalidskih kolica, piše novi broj tjednika Max! koji je dostupan na kioscima od subote 9. svibnja!

Pobijedio Perthesovu bolest

– Kao djetetu, sa samo tri godine, dijagnosticirana mi je Perthesova bolest. Ne zna joj se uzrok, za nju nema lijeka, a ono što je karakterizira jest to što zaustavlja cirkulaciju pa propadaju zglobovi koljena i kukova, a oboljelome prijeti amputacija ili invalidnost. Postoji samo operacija. Ona ili uspijeva ili – ne. Ukratko, nisam smio hodati – prisjeća se Gluhak djetinjstva.

Kako ste ozdravili, u ringu djelujete da pucate od snage i zdravlja?

– Bio sam na operaciji s tri godine, a zatim i točno na peti rođendan. Operirao me dr. Miroslav Hašpl i spasio me! Nosio sam sve do osnovne škole protezu i štake, imao cipelu s potplatom, išao na terapije, mučio se po bolnicama.

A kako vam je danas?

Bolest se povukla. Jedino što danas osjećam je bol kod trčanja, tako da kod kondicijskih treninga prakticiram hrvanje. Sve ostalo je sjajno! Hvala dragom Bogu.

Jedan ste od najdugovječnijih profesionalaca na ovim prostorima, u ringu ste bili s opasnim Joachimom Christensenom, odnosno današnjim UFC borcem Matsom Nilssonom... Već ste devet godina profesionalac. Otkud interes za slobodnom borbom?

– Zbog Mirka Filipovića sam se zainteresirao za borilački sport nakon što sam gledao kako u Prideu slavi protiv Kazuyukija Fujite. I presretan sam što sam izabrao taj sport, on me izgradio kao osobu, a sportski život mi je puno pomogao.

Nadimak Braveheart

Borite se u velter kategoriji u Final Fight Championshipute ste izazivač za naslov. Zanimljivo je da ni jedan vaš meč nije otišao do odluke – i kada pobjeđujete i kada gubite, završava prije sudačke odluke. A to publika voli.

– U Hrvatskoj borac s takvim renomeom ne postoji, imam 21 profesionalni meč (skor 14-6-1) i nijednom nisam u ringu dočekao kraj svih rundi.

Iza vas je niz od sedam mečeva u kojima ste neporaženi, a u posljednjih deset borbi, otkako ste se iz srednje spustili u velter kategoriju, imate tek jedan poraz. Poznati ste po beskompromisnom stilu borbe, u kojem se ne predajete, a i nadimak vam je – Braveheart. Zašto?

– Na jednom su forumu, nakon borbe koju sam preokrenuo u svoju korist, zaključili kako je “Gluhak pobijedio zbog srca”, a jedan je forumaš napisao da sam poput Bravehearta. Uzeo sam nadimak i svaki put ga opravdam.

Zanimljivo je i da ste baš vi odradili prvi meč u povijesti FFC organizacije. Čega se sjećate iz meča s Dejanom Miloševićem, slavili ste nokautom?

– Pristao sam na taj meč 14 dana prije, a on je do tada bio neporažen. No, predao je nakon druge runde, više nije mogao podnijeti moj tempo udaraca. I tu je počeo moj uspon u FFC-u. Nedavno sam u mjesec dana odradio tri meča, sve sam pobijedio s nokautima, a i u posljednjem protiv Dušana Džakića, koji je slovio za najboljeg borca u regiji, prihvatio sam 17 dana prije meča. I, dakako, pobijedio...

Ozlijedili ste šaku u tom meču u Ljubljani? Čini se da prejako udarate?

– Jesam, i to drugi put. Prvi put krajem prošle godine protiv najboljeg bugarskog borca Vladislava Kančeva u Poreču. Osjetio sam da je ruka pukla, no želio sam tada nastaviti borbu. Peklo je, boljelo, ali izdržao sam do kraja i nisam izgubio. Međutim, čini se da sam se prebrzo vratio, da se nakon operacije nije dovoljno oporavila. Nosim gips već mjesec dana i nadam se će proći bez nove operacije.

Trebali biste se boriti za titulu FFC-ova prvaka. Što ona nosi?

– Donijela bi mi slavu, bilo bi to moje najveće postignuće u karijeri. A FFC-ov pojas itekako vrijedi, organizacija Orsata Zovka među najjačim je organizacijama u Europi, mogla bi mi to biti odskočna daska za nove uspjehe. Ali, idem korak po korak, uživam u svemu što radim...

>> Mayweather: Ništa od revanša, Pacquiao je loš gubitnik i kukavica!

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

A4
alfa 4c
15:49 08.05.2015.

E pa baš ta borba protiv Kančeva je otišla na odluku sudaca...:-)

KO
kombinatorika
17:57 08.05.2015.

gluhi je pravi borac i tucaros iz dubrave a slovi i kao hektor kako kerum kaze samo me zanima zasto svog menadera nije spomenuo u ovom interviju kada mu je toliko pomogao i izgradio ga kao osobu