Nevjerojatno je što se ovo dogodilo Hrvatskoj, bili smo strašljiva družina...

Adios Croatia pjevali su sinoć rukometaši Argentine kada su pobijedili Hrvatsku sa 23:19. Umjesto da se pobjedom lagano plasiramo u četvrtfinale, izgubili smo od reprezentacije koja nikad nije bila bolje plasirana na svjetskim prvenstvima od 12. mjesta. Lino Červar uspio je tako postati prvi i vjerojatno jedini hrvatski izbornik koji je čak dvaput izgubio od Argentine. Teoretski još možemo do četvrtfinala, ali sada više ne ovisimo samo o sebi. Prvo se treba dogoditi da Katar pobijedi Argentinu, a onda mi moramo pobijediti aktualne svjetske prvake Dance.

Imali smo najlakši ždrijeb...

Može li nam Katar pomoći? Teško. Ali, opet i oni imaju priliku za četvrtfinale ako pobijede, a mi izgubimo. A naš poraz od Danske neće biti nikakvo iznenađenje. U najlakšem mogućem ždrijebu na jednom velikom natjecanju Hrvatska bi mogla završiti nastup nakon drugog kruga. Ispadanje u drugom krugu bit će i naš najlošiji plasman još tamo od 2001. kada smo na SP-u u Francuskoj ispali u osmini finala. Od 2003. do danas kauboji nikad nisu bili lošije plasirani na SP-ima od šestog mjesta. Izgleda da smo se vratili u ona vremena kada smo izbornike mijenjali nakon svakog velikog natjecanja, kada smo izbornika promijenili još za vrijeme natjecanja (op.p. Arslanagića na EP-u u Sevilli 1996. godine), u ona vremena kada je bilo normalno da ispadamo u osmini finala, kao triput za redom na svjetskim prvenstvima 1997., 1999. i 2001. godine.

Egipat nam nije suđen, kao ni prije 22 godine kada smo za plasman u četvrtfinale izgubili od Jugoslavije. I tada smo igrali jako slabo i na kraju izgubili s minus sedam. Ali smo barem izgubili od reprezentacije koja je na kraju osvojila broncu, a ne od Argentine koja bi plasmanom u četvrtfinale napravila povijesni rezultat. I to s igračima koji svi uglavnom imaju preko trideset godina, a neki i preko četrdeset.

- Ne želim ovako odmah iza ništa govoriti da ne bih ispao smiješan. Puno toga nije štimalo. Ali pristup, volja, želja i srce bili su tu. Sada to netko može interpretirati kako hoće. Mislim da je obrana i danas bila dobra. Primili smo 23 gola, vratari su branili odlično. To je dovoljno za pobjedu u 90-95 posto utakmica. Ali imali smo velikih problema u napadu i realizaciji. Sigurno nas je poremetio loš ulazak u utakmicu. Do kraja prvog poluvremena nekako smo se vratili, ali onda se u nastavku opet uvukla nervoza. Argentinci su nas uhvatili na prepad. Dok postoji šansa, moramo se boriti. Danska je težak protivnik, ali nećemo se predati dok još nije ni počelo - rekao je Ivan Čupić.

Nije se znalo tko izlazi, tko ulazi

Prvo poluvrijeme odigrali smo katastrofalno, a završilo je 12:12. Srećom da je tako završilo jer kako je počelo mogao je to biti veliki debakl i sramota. Deset prvih minuta nismo postigli pogodak, a primili smo čak pet. U utakmicu smo ušli bez ideje u napadu, a u obrani smo igrali premekano. Naši igrači u obrani gledali su kako se Argentinci bez problema dodavanju, bez pomisli da naprave barem jedan grublji prekršaj. Agonija se nastavila u dugom poluvremenu - osim početnog vodstva (13:12) sve drugo bilo je na strani Argentine. Da na vratima nije bilo Pešića izgubili bismo vjerojatno s desetak razlike. U napadu smo bili nemoćni. Ma ne nemoćni, bili smo jadni da jadniji nismo mogli biti. Čak 13 minuta bez pogotka. Nevjerojatno je kako se uopće mogla uvući takva nervoza u našu reprezentaciju. U redu, utakmica je bila od velikog značaja, ali nije na suprotnoj strani stajala Španjolska, Francuska ili Danska. Već Argentina, reprezentacija koja nam u bilo kojim uvjetima ne bi trebala predstavljati problem. Nismo se postavili kao rukometna sila, kao aktualni europski doprvaci, već smo se postavili kao jedna strašljiva družina.

- Mislim da smo pobijedili sami sebe. Puno toga nije funkcioniralo u našoj momčadi. Bili smo toliko neorganizirani da se ni kod izmjena nije znalo tko ulazi, a tko izlazi - istaknuo je Marko Mamić.

Nije to ni izbliza bila ona reprezentacija koja je lani bila srebrna na EP-u. Tamo su nas Karačić i Duvnjak vodili do finala. No, ovdje je Duvnjak došao vidno umoran od preboljene korone, a Karačić nije trenirao mjesec dana zbog ozlijede.

- Bila je ovo jedna užasna utakmica za nas, previše kaotična. Ovo je situacija u kojoj kao da se nervoza uvukla u našu reprezentaciju. Nismo uspjeli - istaknuo je Duvnjak.

Je li ovo bila najgora utakmica ove generacije? Vjerojatno da, odmah uz bok onoj iz 2019, kada smo izgubili od Brazila.

- Ne sjećam se kad smo na jednoj utakmici postigli samo 19 pogodaka. Sada se možemo sada nadati da će Katar pobijediti Argentinu, a mi Dansku. Treba biti pozitivan sve dok imamo kakvu-takvu šansu. Jednom smo napravili čudo, u Poljskoj 2016. godine. Zašto smo bili nemoćni? Ne bih sada duboku ulazio u razloge, ali bilo je previše tehničkih pogrešaka - rekao je Štrlek.

A loše vijesti stigle su iz Barcelone. Nakon detaljnih liječničkih pregleda u Barceloni, klupski liječnik, dr. Josep Gutierrez obavijestio je Hrvatski rukometni savez da je magnetska rezonancija pokazala ozljedu aduktora te da Cindrić ne može trenirati sljedećih 15 dana.

KAIRO- Kairo stadion. Bez gledatelja. Suci: Pavičević i Ražnatović (oba iz Crne Gore

Hrvatska: Pešić (12+0), Šego (1+0), Marić, Duvnjak 1, Horvat, Šarac, Karačić 1, Štrlek, Čupić 7 (5), Musa, Mamić 3, Šebetić 3, Mandić 2, Jaganjac 1, Martinović, Šipić 1.

Izbornik: Lino Červar

Argentina: Maciel 1 (12+0), Bar (0+1), Fernandez 3 (1), F. Pizarro 4, S. Simonet 3 (1), Vainstein, D. Simonet 2, I. Pizarro 2, Baronetto 3, Moscariello 1, Carou 1, Fischer, Martinez Cami 1 , R. Martinez, Mourino 1, Bonanno 1.

Izbornik: Manuel Cadenas

Sedmerci: Hrvatska 5 (6), Argentina 2 (3).

Isključenja: Hrvatska 8, Argentina 12 minuta