Ni ja ne bih povukao Kranjčara

Čudan smo mi nogometni puk. Kada se pobjeđuje najbolji smo na svijetu, a kada nam ne ide odmah sve tretiramo kao katastrofu. U jeseni svoje karijere ja sam to shvatio, pa sam počeo shvaćati i napade za koje sam mislio da nisu opravdani. U Osijeku nismo igrali dobro kao u Beču, no i suparnik je bio puno snažniji, na što smo i upozoravali uoči utakmice.

Velike se polemike vode i tu u mojoj bazi u Samoboru (reality show Derbi) zašto izbornik toliko u igri drži svog sina. No, ja odgovaram da niti ja nikad iz igre ne bih povukao igrača kao što je Niko Kranjčar. U Osijeku me podsjetio na slavnog Argentinca Di Stefana. Nažalost, toliko sam star da ga se dobro sjećam. Samo je on mogao onako lucidno vanjskom odigrati kao što je to Niko učinio pri asistenciji za Pršin pogodak. Niko je igrač koji jednim potezom može odlučiti o pobjedniku. I siguran sam da su ga zvižduci sputali, jer je u nastavku igrao znatno slabije nego u prvom poluvremenu.

I meni su dugo prigovarali zašto nikada iz igre nisam vadio Davora Šukera. No, znao sam da on može spavati cijelu utakmicu, a onda jednim bljeskom odlučiti. Šuker je bio fenomen, uvijek je znao gdje će lopta doći.  

No, zamjeram izborniku što je, kao alternativu Srni, Jerka Leku pretpostavio Ivanu Bošnjaku. To je Cicina velika pogreška, Leko ne može kvalitetno zamijeniti Srnu, jer se radi o potpuno drukčijem igraču. A to se u nastavku utakmice odmah osjetilo u igri na boku.
Vjerujem da će kritike javnosti i zvižduci s osječkih tribina samo potaknuti izbornika da još kvalitetnije radi, da se još bolje priprema za vođenje utakmica, jer u Njemačkoj neće imati pravo na krivi korak.