Dinamov "Borat", Paulo Machado, fenomenalnim je pogotkom u 96. minuti plavima širom otvorio vrata Europske lige. Machado je napokon prekinuo post, taj gotovo po cijelom tijelu tetovirani, ali u plavome dresu još nedorečeni ofenzivni veznjak, gotovo da se i ne sjeća kad je zadnji put zabio gol u službenoj utakmici! Pregledavanjem arhive vidjeli smo da je to bilo 22. veljače ove godine na Kreti, u pobjedi Olympiakosa protiv domaćina OFI-ja (4:0)! Portugalac je tada načeo mrežu domaćina. Sad je, pola godine kasnije, odveo plave na korak do utješne nagrade.
Iako u Maksimiru još imaju noćne more na spomen Aalborga i bolne eliminacije u kvalifikacijama za Ligu prvaka te ta sjećanja još peku i upozoravaju, pobjeda 3:1 nad Petrolulom u Ploiestiju ipak jamči da će plavi spasiti sezonu. No, kao što nije bilo mjesta samozadovoljstvu ni nakon pobjede od 1:0 u Danskoj, tako se ni sad ne smije misliti da je sve gotovo. Ništa nije gotovo, sve do isteka zagrebačkih 90 i nešto minuta... Uostalom, i trener plavih Zoran Mamić odmah je odagnao moguću euforiju:
- Ne budemo li u Zagrebu igrali bolje nego u Ploiestiju, imat ćemo velikih problema – kristalno je jasno Mamić rekao sve o dvoboju u Rumunjskoj.
Gol za almanah gluposti
I ta je iskrenost svakako jedna od Mamićevih vrlina. Nije mu ni palo na pamet da se skriva iza rezultata, nije uzviknuo "pa što biste vi htjeli, pobijedili smo 3:1 u gostima!", nije tražio nikakav alibi, niti se poslužio prevarantskom rečenicom "vjerujte meni, a ne svojim očima".
I takav je Mamićev stav zapravo jamstvo da će Dinamo dočekati uzvrat maksimalno ozbiljan, svjestan svoje goleme prednosti, ali isto tako svjestan i spoznaje da je rezultat u Ploiestiju bio neusporedivo bolji od Dinamove igre.
Iznenadio je trener početnim sastavom, očekivalo se da će Vukojević sigurno igrati, da će Henriquez biti barem na klupi. No, Mamić je imao svoju viziju, koja je "pukla" u veznom redu! Iako su plavi preživjeli prvih 20 minuta i potom, osim Čopova "penala", mogli zabiti još gol ili dva, na odmor se otišlo s 1:1, nakon još jednog primljenoga gola koji će svakako dobiti posebno mjesto u almanahu Dinamovih europskih gluposti.
Zbog tog je pogotka, uostalom, u svlačionici i ostao Soudani (nepotrebno je nervozan i svađa se sa sucem, umjesto da igra nogomet!), no ni promjene (Machado i Pjaca) nisu unijele pozitivan pomak i Dinamo je većim dijelom drugoga poluvremena bio "na streljani". Ivo Pinto izbijao je sa crte, Eduardo je obranio "zicer", Dinamov je vezni red bio propustan, neaktivan, mekan i statičan, napad nije postojao, obrana je stalno bila na mukama. I sve do ulaska Ognjena Vukojevića, koji je unio čvrstoću, malo je toga bilo dobro u igri plavih.
Trener je svjestan mana
I ne bi sad valjalo da dva krasna pogotka Čopa i Machada unesu samozadovoljstvo u svlačionicu plavih. Trener Zoran Mamić, sudeći po izjavama, očito je svjestan mana svoje momčadi i neprijeporno je da će nešto morati mijenjati. Ponajprije sustav, Dinamo sad s Vukojevićem i Ademijem ima idealne igrače za formaciju 4-2-3-1! Ispred njih Machado, Brozović ili Antolić, na bokovima Soudani, Wilson ili Pjaca, u vrhu napada Čop ili Henriquez...
Mamić sad ima širok izbor igrača, ima "džokere" na klupi, ali istodobno mora uvjeriti sve igrače da su važan i sastavni dio momčadi! Nerijetko je važniji onaj igrač koji uđe s klupe u 60. minuti i unese potreban impuls, nego onaj starter kojem taj dan baš i ne ide! I to je sad najveća i najteža Mamićeva zadaća - trener mora biti pravedan i mudar, ali ne i sklon kompromisima.