Velika povijest kraljevskog kluba dijeli se u tri velika trijumfalna razdoblja, u tri velike ere, ere galacticosa. Prvi galacticosi osvojili su šest, drugi samo jedan, a treći tri naslova u Ligi prvaka.
Iako je famozni naziv galacticosi najpoznatiji izraz predsednikovanja Florentina Péreza u Realu, ta ideologija “dream teama” i okupljanja najvećih zvijezda u jednu momčad svoje korijene vuče još od 50-ih godina prošlog stoljeća kada je najveći predsjednik Reala u povijesti Santiago Bernabéua oformio momčad s Alfredom Di Stéfanom, Ferencom Puskásom, “malim Napoleonom” Raymondom Kopom, Franciscom Gentom...
Uvijek jedni od najskupljih
Najdominantniju silu u povijesti europskih natjecanja koja je osvojila pet uzastopnih naslova u tadašnjem Kupu europskih prvaka, ukupno šest u 11 sezona, u kojima su izgubili još dva finala. Bernabéu, koji je u Španjolskom građanskom ratu bio vojnik generala Franca itekako je znao koristiti naklonost diktatora za svoju viziju stvaranja najboljeg kluba na svijetu, prvo za izgradnju “vlastite piramide” stadiona Chamartín koji je već 1955. nazvan po njemu, a potom i za formiranje momčadi koja je pokorila Europu. Di Stefano je bio samo početak jer slijedili su Paco Gento, Héctor Rial i Raymond Kopa, a onda 1958. i veliki Ferenc Puskás. Ta generacija izgradila je imidž Reala.
Florentino Pérez nikada nije krio kako želi biti veći od najvećeg, četiri puta pomicao je granice najvećih nogometnih transfera u povijesti i pripada mu dobar dio zasluga zašto su odštete otišle u nebo, kako slavom želi nadmašiti Santiaga Bernabéua. U predsjedničku fotelju sjeo je 2000. pobijedivši na izborima Lorenza Sana.
– Izaberite me i dovest ću Luisa Figa – obećao je Pérez u predizbornom govoru.
Taj populistički pristup mu se isplatio, ali on je to obećanje i ostvario. Na Bernabéuu je, pak, ispunjenje Perezova izbornog obećanja i Figova promocija znan kao dan kada je u Madridu nogomet ustupio mjesto spektaklu!
Idućeg ljeta opet je Pérez oborio svjetski rekord dovođenjem Zinedinea Zidanea za 73,5 milijuna eura. Prve galacticose zaokružio je transferima Ronalda 2002. za 45 milijuna i Beckhama godinu poslije za 37,5 milijuna eura koji su uz Casillasa, Raula i Roberta Carlosa tvorili jednu od najglamuroznijih nogometnih momčadi svijeta.
Ti prvi Pérezovi galacticosi, međutim, nisu ostavili traga u trofejnoj sali kluba, osvojili su “samo” Ligu prvaka 2002, Uefin Superkup 2002., dva puta La Ligu i španjolski Superkup.
Nogometaši koje je Pérez plaćao morali su ispuniti njegov ideal ljepote. Zato 2003. Real nije doveo Ronaldinha, već Beckhama.
– Naš predsjednik je tada smatrao da nema svrhe kupovati Ronaldinha jer je on toliko ružan da bi jednostavno uništio naš brend – otkrio je prije nekoliko godina jedan od Pérezovih suradnika.
Pérezov san o apsolutnoj vladavini europskim i svjetskim nogometom nije bio ostvaren i on je pod pritiskom loših rezultata morao odstupiti 2006. u korist Ramóna Calderona. Međutim, vratio se vrlo brzo u velikom stilu, a s njime i nova era glamura u Realu. Već 2009. ponovno je izabran za predsjednika, i to kao jedini kandidat, a što je proslavio možda i najglamuroznijim prijelaznim rokom u povijesti koji je označio početak ere galacticosa 2. Tog je ljeta potrošio 257 milijuna eura, za svjetski rekord (94 milijuna eura) doveo Cristiana Ronalda, 65 milijuna isplatio Milanu za Kaku, još po 34 za Karima Benzemu i Xabija Alonsa. U godinama koje su slijedile, druga era galacticosa zaokružena je Modrićem, Di Marijem, Özilom, Kroosom i, naravno, Garethom Baleom.
U Kijevu završava treća era
Pérez je očito nešto i naučio iz svojih grešaka jer u njegovu drugom mandatu Real je osvojio tri Lige prvaka, tri naslova klupskih svjetskih prvaka i po dva Uefina Superkupa, La Lige i Kupa kralja. Međutim, drugim Pérezovim galacticosima istječe vrijeme.
U Kijevu završava posljednja era, era trećih Realovih galacticosa i Pérezu je došao posljednji čas za početak neke nove budućnosti. Era četvrtih galacticosa nagoviještena je prošlog ljeta kada je za 45 milijuna eura kupljen “novi Neymar”, maloljetni Brazilac Vinicius Júnior, no Pérez želi i originalnog Neymara. Ta želja, iako nije sporna kod obje strane, ostat će vjerojatno neostvarena. Barem ovoga ljeta.
Treći klub u Španjolskoj???