Đani Pecotić potpisuje mnoge Jugove trofeje osvojene koncem prošlog i početkom ovog stoljeća pa se prvo pitanje nekako nametnulo samo po sebi.
Kad se osvrnete na svoju bogatu vaterpolsku karijeru, koji vam se uspjeh najviše urezao u sjećanje?
– Pa, nikad neću zaboraviti kad smo 1994. godine osvojili svoj prvi Hrvatski kup. U gradu se feštalo kao da smo postali europski prvaci. A naravno da je osvajanje Lige prvaka 2001. moj najveći sportski uspjeh. Dogodilo se to pred više od 5000 gledatelja, u veličanstvenom ambijentu za koji se svi nepodijeljeno slažu da se može doživjeti samo u Dubrovniku – kaže Pecotić, koji je nakon završetka igračke karijere uspješno zaplovio i trenerskim vodama.
Vjeko je veliki profesionalac
Sada ste i pomoćnik prvog trenera Vjekoslava Kobešćaka, pa kako se vi u Jugu nosite s činjenicom da ove godine ništa niste osvojili?
– Činjenica je da prošle godine nismo ništa osvojili i da ovo smatramo neuspješnom sezonom. No došlo je do igračkih promjena u novoj sezoni i nadamo se novim uspjesima.
Kako biste ukratko opisali svog šefa Vjeku Kobešćaka?
– Sama činjenica da je najtrofejniji Jugov trener u povijesti našeg kluba govori da se radi o velikom profesionalcu. Iznimno je studiozan, fokusiran i zato nije slučajno da potpisuje velik broj naših uspjeha i trofeja.
A kako gledate na prilično neuspješnu godinu za hrvatsku reprezentaciju? Zašto je došlo do pada i što treba popraviti?
– Što se reprezentacije tiče, sigurno je da smo očekivali mnogo više od nastupa na Olimpijskim igrama u Tokiju. Nismo napravili rezultat koji bi rezultirao medaljom, ali zašto je došlo do toga, to bih ostavio mjerodavnima da riješe.
U toj i takvoj godini vi najboljim pojedincem smatrate svog jugaša Maru Jokovića?
– Da, Joković je moj prvi izbor. Naš je najtrofejniji igrač, a i ove je godine bio odličan. To je igrač koji donosi razliku, što potvrđuje i njegov uspjeh s Bresciom, s kojom je osvojio talijansko prvenstvo nakon višegodišnje dominacije Pro Recca, a bili su i treći u Ligi prvaka.
Visoko ste rangirali i vratara Marka Bijača?
– On je jedan od najboljih vratara svijeta i njega samo ozljede mogu spriječiti da bude uspješan. Osvojio je s Pro Reccom Ligu prvaka, to je vrh vrhova.
Loren nositelj nove Hrvatske
Što krasi mladog Lorena Fatovića i iskusnog Andru Bušlju?
– Loren je izrastao u napadača svjetskog formata. Ima izvrstan osjećaj za kontru i realizaciju. Sigurno je jedan od nositelja nove hrvatske reprezentacije. Ako je Joković naš najtrofejniji vaterpolist, Bušlje je za prsa ispred njega kao najtrofejniji hrvatski reprezentativac. Ponajbolji je svjetski branič, veoma zahvalan igrač za svaku momčad. Može odigrati na svakoj poziciji, što je posebno pokazao u finalnoj seriji doigravanja za hrvatskog prvaka.
Niste zaboravili ni Paula Obradovića?
– Medo je polivalentan igrač razornog i preciznog udarca.
Riječ-dvije o Vrliću i Popadiću?
– Vrlić je uvijek velika opasnost za suparničku obranu. Jako je pokretljiv i dobar je plivač. A Popadić je iz utakmice u utakmicu podizao formu i svojim fantastičnim obranama stvarao velike probleme suparničkim momčadima – istaknuo je Pecotić, koji ono malo slobodnog vremena ljeti najradije provodi s obitelji pružajući podršku desetogodišnjoj kćeri koja trenira košarku. •
PECOTIĆEVIH SEDAM
1. Maro Joković (Brescia/Jug AO) 7
2. Marko Bijač (Pro Recco/Olympiakos) 6
3. Loren Fatović (Jug AO) 5
4. Andro Bušlje (Mladost/Olympiakos) 4
5. Paulo Obradović (Jug AO/Enka) 3
6. Josip Vrlić (Mladost/Radnički) 2
7. Toni Popadić (Jug AO) 1
Ponosi se s čak 12 osvojenih trofeja s Jugom
Đani Pecotić rođen je 6. kolovoza 1976. u Splitu. Počeo se baviti vaterpolom s 12 godina, igrao je dugo u Jugu, a potom i u talijanskom Salernu. S Jugom je tri puta osvajao hrvatsko prvenstvo (2000., 2001. i 2009.) i sedam puta Hrvatski kup (1994., 1996. 2000., 2002., 2007., 2008. i 2009.). Ponosi se i Kupom Lena iz 2000. te Ligom prvaka iz 2001., naravno s Jugom. Godinama je trenirao mlađe selekcije u Jugu, a posljednjih sezona uz to je i pomoćnik prvog trenera Vjekoslava Kobešćaka. Oženjen je i otac desetogodišnje djevojčice.