Koliko god se mnogi protivili što Cibona dovodi slovenskog, a ne hrvatskog trenera, 48-godišnji Ljubljančanin Gašper Okorn opravdao je svoj angažman. Razdrmao je učmalu momčad i od nje učinio sastav koji je, pobijedivši Cedevitu Junior u finalu, bio kadar osvojiti nacionalni kup nakon punih devet godina.
A kada god je Cibona u nekom natjecanju devet godina bez trofeja to je jako, jako puno.
- Kada sam prije mjesec dana došao, direktor Lukić mi je kazao da Cibona mora osvojiti trofej na što sam mu rekao da ja znam da je tako jer ako dolaziš u ovaj klub i tako ne razmišljaš onda je nešto krivo.
Ostvarivši devet pobjeda u nizu, Okorn je osvojio svoj šesti klupski trofej. Nakon dva mađarska i jednog slovenskog prvenstva te po jednog kupa u Sloveniji i Mađarskoj, osvojio je i hrvatski Kup.
- Ne bi toga bilo da me momčad nije prihvatila jer ti bez igrača ne možeš ništa. Ja sam se odmah "zaljubio" u sastav koji sam dobio u ruke.
Svidjeli su mu se, dakako, i Cibonini supertalenti od kojih trenutno najviše strši 217 cm visoki centar Danko Branković, MVP finala Ćosićeva kupa,
- Danko je za svoju visinu jako koordiniran, a ima i mekanu ruku pa zabija i trice. Radimo s njim na "short-rollu", da dobije loptu na visokom postu i da tada ima tri opcije - šut, dodavanje na stranu ili lopta o pod pa ulaz do kraja. On je tip igrača koji to može. Doduše, još uvijek je premekan u kontaktu i kada ojača i shvati da može igrati i leđima košu bit će sjajan centar. Rekao bi centar budućnosti.
Neki skauti došli su vidjeti razigravača Gnjidića a vidjeli su centra Brankovića. Što učiniti da Lovro Gnjidić ne bude samo igrač koji će povremeno bljesnuti?
- To je pitanje za sve nas u klubu. Nije upitno da je on i više od talenta, da ima ovu igru u krvi. To kakvu on kontrolu lopte s tom visinom ima dugo nisam vidio, a ima i osjećaj za asistenciju. Od njega se ne smije odustati. Ne smije tu biti kredita bez limita, ali neke stvari treba istrpjeti. I zato sam ga postavio za prvog razigravača koji će počinjati utakmice i to mu je podrška s moje strane. On mora razmišljati da je vođa te momčadi, mora biti opasniji po koš, mora napraviti taj iskorak. On je super tip ali nije lagan za trenersko vođenje, no takvi su veliki igrači uvijek bili. Ja ne kažem da će on biti veliki igrač, ali ima opciju da to bude, a neki tu opciju nemaju.
A tu opciju, nadamo se, ima i Roko Prkačin, rekovalescent koji bi zaigrati mogao tek za mjesec dana, a možda i kasnije.
- Roko je bio s nama na Final Fouru kupa što je jako pozitivno. Njegov oporavak od operacije gležnja ide odlično. Morat ćemo biti oprezni s njegovim povratkom, jer vratit će se u završnim mjesecima sezone, da ga ne opteretimo previše. Naći ćemo mu ulogu u momčadi koja mu najviše odgovara i s njim ćemo dobiti širinu.
Što je to što je novi trener donio uspavanoj momčadi koja se sada potpuno razbudila?
- Prvo sam im kazao da moraju vjerovati u sebe, da moraju uživati u košarci jer to im je Bogom dano i to nije neka muka. A ako će to biti tako onda će nešto i osvojiti. Na parketu sam pak ubrzao igru jer ovo nije momčad koja je u stanju igrati šah sa suparnicima, da neke stvari rutinski radi. Ne, ovo je momčad koja mora igrati što je moguće jaču obranu, po načelima od kojih ja ne odstupam, dok u napadu mogu biti malo slobodnije ruke. U takvoj igri dogodi se i poneka pogreška više, poneki nerezonski šut više, no za sve to treba treninga kojih mi nismo imali dovoljno jer smo u 24 dana, u kojima je bilo i putovanja, odigrali devet utakmica.
Svoju seniorsku trenersku karijeru Okorn je počeo u ženskoj košarci (Škofja Loka), nakon čega je postao pomoćnik Saši Filipovskom u Olimpiji a potom i Tomi Mahoriču u Lietuvos Rytasu.
- Nažalost, Mahorič je otpušten već i prije početka sezone pa su angažirali Nevena Spahiju koji je te 2005. vodio Hrvatsku na Eurobasketu. On nije htio dovoditi svog pomoćnika nego je odlučio da ja ostanem i tako mi dao priliku jer da nije išao bih kući u paketu zajedno s Mahoričem. Bila je to super suradnja i te smo sezone osvojili sve što se osvojiti moglo, a bili smo i na korak do četvrtfinala Eurolige.
Kako su on i Spahija preživjeli hirove vlasnikova sina Jonasa Vainauskasa, neurotika i ovisnika, koji je trenerima pokušavao određivati tko treba početi u petorci, crtati akcije i slično?
- Tko bi preživio cijelu sezonu kod njega, kojemu je bogati otac dao klub kao igračku, taj je mogao pisati roman. Ludo je to iskustvo koje je Neven odradio vrhunski pa je tog našeg agresivnog generalnog menadžera znao prevesti žednog preko vode i to je činio maestralno. Nakon te sezone Neven je otišao u Makabi, a ja sam dobio posao prvog trenera u Olimpiji.
Nakon toga radio je Okorn i u Letoniji, Poljskoj, Mađarskoj ali, nakratko, i u Kuvajtu.
- Baš te godine nisam planirao ići u inozemstvo jer nam se rodila kći no pojavila se opcija s Kuvajtom u kojem je igrao Marko Milič. Na prvu sam to odbio no kada sam vidio što nude rekao sam supruzi da, za dobrobit obitelji, to odem odraditi jer to u Europi ne mogu zaraditi. Na koncu nisam u Kuvajtu dugo izdržao, bio sam tamo ne više od tri mjeseca, jer to je daleko od prave košarke. Trenira se jednom dnevno po sat i pol, petkom ne možeš trenirati... No, nešto sam ipak zaradio, ponajviše u obliku dragocjenog iskustva.
Posljednjih godina radio je u Mađarskoj gdje je s Falcom dvaput bio prvak te države, a posljednju sezonu kao savjetnik.
- Kada sam im rekao da me zove Cibona, oni su mi izašli u susret i nisu iskoristili klazulu po kojoj su mi mogli naplatiti odštetu za izlazak iz ugovora.
Po dolasku u Zagreb, prihvatio je posao samo do kraja sezone a to je ponuda kakvu su današnji treneri rijetko kada spremni prihvatiti. Mnogi se žele osigurati s dugoročnijim fiksnim ugovorom.
- Ne vidim u tome ništa krivo ako ti netko nudi anžgaman samo na pola sezone. Ja sam za to da se ti prvo pokažeš pa onda da razgovaramo o dužoj suradnji. Jer, što ako ti ništa ne napraviš a imaš dugogodišnji ugovor.
Postoji li u njegovim opcijama plan i da se duže zadrži u Ciboni od ove polusezone?
- Nikad ne reci nikad. Ja ću napraviti sve da Cibona ispuni sve ciljeve. Ako bi nakon ove sezone obje strane bile sretne s ovom suradnjom, normalno je da bih pristao na još jednu sezonu. Razina zadovoljstva s jedne i druge strane bit će ključna.
No, u Ciboni su imali plan (možda ga sada polako i mijenjaju) da na ljeto dovedu poznatije trenersko ime i to na više godina.
- Ne vidim ni u tome nikakav problem. U ovom poslu morate biti otvoreni za sve opcije. Ja ne bih bio razočaran i da budem uspješan i da se oni unatoč tome odluče za nekog drugog. Uostalom, ja radim za sebe i ako ovdje nešto dobro napravim negdje drugdje će mi se otvoriti vrata.
Nije li za slovenskog trenera raditi u Zagrebu idealno inozemstvo?
- Jest jer sam na sat i pol vožnje od Ljubljane što znači da nisam potpuno odvojen od obitelji. A najuža obitelj su moja supruga Tanja, devetogodišnja kći Leni i osmogodišnji sin Erik koji tako mogu i do mene vikendom.
Ciboninu treneru Zagreb se sviđa još zbog nečega.
- Zagreb je metropola. Nije prevelik, a nije ni premalen i ima tramvaj, a ja volim da grad u kojem živim ima tramvaj. I to je ono što nedostaje mojoj Ljubljani gdje su ukinuli tramvaj kad se ja još nisam ni rodio. Kada idem u centar ja volim sjesti u tramvaj, a Zagreb ima jako lijepi centar grada.