Te prekrasne večeri, 16. studenoga 1994. u Palermu, nadareni dečki u hrvatskim dresovima postali su – vatreni! Italija, tada svjetski doprvak, pala je na svom terenu, u jednom od malobrojnih gradova na "čizmi" u kojima se nije zviždalo reprezentaciji! Zato su domaćini i izabrali Palermo, jug Italije još kako željan azzurra, nadali su se sjajnome ozračju i novoj pobjedi. A opet su doživjeli zvižduke, a dvostruki strijelac Davor Šuker i naša momčad ispraćeni su pljeskom... Ta je pobjeda bila prijelomnica, od bezimene reprezentacije Hrvatska je postala momčad sa zvučnim imenom!
A dani prije Palerma bili su najburniji ikada! Tijekom priprema u Poreču, ostali smo bez izbornika Miroslava Blaževića, kojeg je Uefa suspendirala zbog neprimjerenog ponašanja na utakmici Auxerre – Dinamo! Ćirinom pomoćniku, onda mladom treneru Branku Ivankoviću, nitko se nije usudio dati momčad u ruke, a da bi sve bilo još gore, HNS tada, nakon odlaska Mladena Vedriša, nije imao predsjednika. Funkciju v.d. predsjednika obavljao je dr Damir Matovinović, tihi čovjek, liječnik-ortoped iz Lovrana, kojega se zapravo ništa nije pitalo. Sve su ključne odluke u to vrijeme donosili izbornik Ćiro Blažević, ondašnji tajnik HNS-a Duško Grabovac i glasnogovornik HNS-a, na žalost pokojni, Darko Tironi. Uz blagoslov s Pantovčaka...
I nakon konzultacija, odlučeno je da će momčad u Palermu s klupe voditi ondašnji direktor reprezentacije (više je to bila počasna, nego aktivna funkcija!) Tomislav Ivić, ali će taktičku pripremu u Poreču odraditi Ćiro i Ivić...
– Mnogi su mislili da je Brajkovića tada na desni bok postavio Ivić. Ne, to je bila Ćirina i moja odluka – otkrit će Ivanković jednu od tajni Palerma.
I Talijani su dali svoj doprinos motivaciji naše momčadi. Jedan se njihov novinar, naime, izrugivao sa Slavenom Bilićem, koji je tada pred mikrofonima gdjekad i mucao. Pa su tako opalili otprilike ovakav naslov "Ba-Ba-Ba-ggio je najopasniji"!, ismijavajući Slavena. Koji je na utakmici, dakako, bio jedan od naših najboljih igrača.
A povratak u Hrvatsku bio je zaliven pjenušcem i viskijem, u stražnjem dijelu zrakoplova zapalila se i cigareta, zapjevalo se... Te su noći Šuker, Boban, Prosinečki i društvo postali – veliki dečki!
Nismo tada na stadionu imali Ciru kao Trenera i nisamo imali ni predsjedanika HNS-a ali smo imali Predsjednika Drzave jer da ih je Italija tada deklasirala onda bi im bolje bilo da se ne vracaju u Hrvtsaku Tudjnamu na oci a Danas nemamo ni Predsjednika HNS-a ni Trenera niti predsjednika Drzave tako ako bi izgubili i sa 7:0 nitko ne bi odgovarao igraci bi se vratili svojim klubovima mamicevci bi skakutali po mikrofonima kao majmuni a nama Hrvati bi bilo tesko ali nista ne bi mogli promjeniti