Nije stvar u Zdravku Mamiću, ovo je razlog zašto Dinamo luduje s trenerima

Pjesnici su čuđenje u svijetu, napisao je Antun Branko Šimić. A Dinamo je čuđenje u sportskom svijetu i dojam je da ćemo mu se čuditi još godinama. Tako da bi novo čuđenje zapravo bilo kad bi se nešto u tom klubu promijenilo. I nije sad stvar ni Zdravka Mamića, čovjeka čiji se savjet, jer on je savjetnik, još kako sluša. U Dinamu je slično bilo i za vrijeme Katičića, Šoića, Mahmeta, Canjuge... S time što su bili neuspješniji od Mamića.No, i u toj Mamićevoj eri, koliko god smjene trenera bile česte, bilo je dobrih stvari. Kojih danas nema. Naime, Dinamo nema jasnu sportsku strategiju ili viziju. U redu, igrače mora prodavati jer drukčije ne može živjeti, pogotovu ne može živjeti udobno kako sada živi. Nije ipak jasno da ne postoji nekakav zdravi plan kad će se i koga prodati. Tada bi i trener znao s kime će i kako raditi.

Nedostaje netko kao Zoran

Zadnji period u kojem je Dinamo znao što radi po tom pitanju bio je dok je Zoran Mamić bio u klubu. I bilo je zbog toga i svađe među braćom, ali mlađi Mamić je i kao sportski direktor imao viziju i bio je od pomoći treneru, pogotovu u vrijeme Krune Jurčića. Uostalom, u novije vrijeme Zoran Mamić i Kruno Jurčić prometnuli su se u najbolje trenere plavih, u najuspješnije. I tome je sigurno kumovala činjenica da je Zoran Mamić dugo bio u klubu, da su plavi, ako su već i mijenjali trenere, s njime imali kontinuitet.

I danas imaju kontinuitet, ali kontinuitet promjene trenera. Nije normalno da klub dva dana prije početka prvenstva promijeni trenera (Ivajlo Petev), da nakon polusezone u kojoj nije imao ni jedan poraz, a nakon što je izgubio prve dvije proljetne utakmice, počnu pričati o smjeni Marija Cvitanovića, koji je onda sam, gospodski, nakon poraza od Lokomotive, radije dao ostavku nego da dobije “vritnjak”. Sad je “pakrački dekret” dobio, nakon samo 65 dana, Nikola Jurčević. U trenucima kad je Dinamo postao prvak, desetak dana prije finala Kupa.

Možda je za Nikolu i dobro da su ga maknuli sada, još bi veću pljusku dobio da je osvojio dvostruku krunu i da ga tada smijene, a to je bila izgledna opcija. Pa čak i da je preživio i poveo Dinamo u pripreme za novu sezonu, s kojim bi igračima radio?

Treneru dati Kekove ovlasti

Istina je da su rezultati “zaštekali”, ali naslijedio je takvu raštimanu momčad, s pola ozlijeđenih igrača. A klub je “pomogao” tako da je prije jedne utakmice odveo Bornu Sosu na liječničke preglede u Stuttgart, da je taj Sosa prije druge utakmice plavih već predstavljen u novom klubu, plavi su pregovarali o prodaji Ćorića i Benkovića... A od njega se očekuje ulazak u europsku skupinu, opet dupla kruna, a bez ikakve jasne vizije kako to učiniti.

Zdravko Mamić postavio je temelje takvog Dinama koji je harao Hrvatskom, koji je igrao u europskim skupinama, ali sad bi morao momčad dati u ruke treneru koji će biti i dobrim dijelom sportski direktor, s ovlastima kakve, recimo, ima Matjaž Kek u Rijeci.

To bi značilo da je klub stao iza trenera, da će mu dati vremena. Jer, Jurčevićevu nasljedniku vremena će trebati. Pogotovu jer je očito da će u ljetne pripreme krenuti značajno promijenjena momčad, da tek treba vidjeti tko su novi igrači u svlačionici i onda od njih složiti nešto fino. I tu kao adut ovakvom stavu treba uprijeti prstom u Zorana Mamića koji je imao velike ovlasti, kojeg je, kad je trebalo, stariji brat štitio. Sad stariji Mamić ili klub i njegova uprava tako trebaju čuvati novog trenera i pomoći mu da radi posao.

Ovako su još jednog trenera potrošili, a potrošit će i njegova nasljednika ne promijene li svoju politiku.