Kod pesimista je čaša napola prazna, kod optimista je napola puna. Upravo s tog stajališta, ovisno i tome jeste li nastrojeni optimistično ili pesimistično, može se analizirati ono što je naša nogometna reprezentacija napravila u ovom listopadskom ciklusu i što se od nje može očekivati u studenom kada opet ima tri teške utakmice kao i sada, ali i ubuduće, s pogledom prema Europskom prvenstvu kojeg će valjda dogodine biti, za razliku od ove godine u kojoj je zbog korone odgođeno.
Pokušavajući da nam jezičac na vagi ne ode ni u pretjerani optimizam, ali ni na crniju stranu, dojam je da sve ovo u listopadu i nije bilo loše, da je izbornik Zlatko Dalić dobio dosta odgovora iako će na neka pitanja odgovore tek morati potražiti. Da, primamo puno pogodaka nakon Svjetskog prvenstva, ali nemojmo smetnuti s uma da nekih igrača više nemamo u reprezentaciji. Uostalom, u ovoj Ligi nacija ipak smo bolji nego u prošloj bez obzira na tri poraza u četiri utakmice.
Pomlađivanje košta
Nije Daliću lako složiti neku novu Hrvatsku iako je u njoj još uvijek dosta starih, iskusnih i sjajnih nogometnih lica. No odavno je Daliću postalo jasno da će morati tražiti nova rješenja, da više nema Subašića, Mandžukića, Rakitića, da i oni koji su i dalje ovdje znaju imati kartone, da ima i stalnih ozljeda. A promijeniti pola momčadi i onda očekivati da će momčad igrati jednako dobro kao na SP-u bilo bi iluzorno. I zbog toga su utakmice sa Švicarskom, Švedskom i Francuskom ovog listopada dobro došle i Dalić je, kako rekosmo, neke odgovore dobio.
Prije svega dobio ih je u nekim novim igračima u reprezentaciji koji su pokazali da se na njih može i treba i nadalje računati, da mogu našoj reprezentaciji donijeti dobrih stvari i da Hrvatska opet može biti jaka. Uostalom, Hrvatska je pobijedila Švedsku, to je najvažnija stvar u ovom trenutku, nakon poraza od Portugala i Francuske na startu Lige nacija, zbog te pobjede ovisimo sami o sebi kad je riječ o ostanku u elitnom razredu ovog natjecanja. Protiv Francuske je Hrvatska u dobrom dijelu utakmice pokazala da se može nositi i s najboljima. Istina, Francuzi su bolji, i kad ne igraju bajno, svojom kvalitetom, s jednim-dva poteza oni riješe utakmicu, kao što to radi Hrvatska kada igra protiv nešto slabijih od sebe.
Dalić je dao priliku Melnjaku, Uremoviću, Bradariću, više je igrao Pašalić, protiv Francuske se probudio i Kovačić. I uz standardno dobre Modrića, Lovrena, Brozovića, Perišića, Kramarića... dobio je na širini pa i na kvaliteti.
Filip Uremović otišao je iz Dinama u Sloveniju, pa u Rusiju, da bi tamo odjednom postao standardan, pa i kapetan momčadi. Isprobao je tog stopera Dalić na desnom beku i dečko je to u sve tri utakmice, a u svima je startao, odradio izuzetno dobro, bolje od očekivanja i možda je i najveći dobitnik ovog ciklusa.
Domagoj Bradarić iskazao se kao lijevo krilo iako je potencijalno veliki kandidat za svoju poziciju lijevog beka. No i on je dao Daliću pozitivne odgovore. Tek treba vidjeti kakav će biti na beku u reprezentaciji, na kojem se prilično uspješno ponovno predstavio Melnjak u prva dva susreta, dok se Barišić vratio na tu poziciju protiv Francuske. No imati tri rješenja za lijevog beka veliki je dobitak jer se Hrvatska tu dugo “krpala” i tražila rješenja.
Rezultati nisu za baciti
Pod otkrića ovog ciklusa ne treba stavljati Livakovića, Vlašića, pa ni Brekala. Iako još jako mladi, ti dečki polako postaju neizostavni motori naše reprezentacije i sad su se ponovno dokazali.
Da ne bismo pretjerali s pohvalama, valja reći da će ti novi i mladi igrači imati dobrih i loših dana, da će njihove predstave varirati od utakmice do utakmice, ali moramo znati da će samo igranjem postati ono što svi od njih priželjkujemo i očekujemo. Jer, jednog dana neće biti ni Modrića, ni Perišića, ni Lovrena, a jedini način da i nakon njih Hrvatska bude jaka jest ovaj put kojim je krenuo Zlatko Dalić. Postupno uvođenje mladih snaga kojima jako puno znači što igraju s iskusnim hrvatskim vedetama, kao što im puno znači i što u svojim klubovima igraju sa sjajnim igračima.
Zbog svega viđenog, kako zbog igre tako čak i rezultatski ne smijemo biti nezadovoljni. Dobili smo nove snage, pobijedili Švicarsku i Švedsku, tijesno izgubili od svjetskih prvaka koji i jesu objektivno jači. •
Vidi se tko se razumije u nogomet i realno ocjenjuje sadašnju situaciju u reprezentaciji. Sada čekam stručnjake koji bi smjenjivali Dalića. Samo sistematskim radom može se doći do rezultata a ne mijenjanjem izbornika!