“Od 1911. traje i nikad nas neće štufat”, tu poruku svake godine na 13. veljače odašilju svi oni kojima u venama kola Hajdukova krv. Ljubav, ponos, srce, to su osnove koje nikada, kada je u pitanju odnos Hajduka i njegovih pristaša, neće nestati. Kako se kaže u tom sloganu, to traje i nikad neće prestati. Samo običan pogled na Split, na svoje najbliže, na sinovu sobu ili mobitel... Svuda je Hajduk, taj grb i ono HŽV. Da, Hajduk živi vječno, ljubav prema njemu nekako je drugačija od ljubavi kakvu znamo...
Doveli Ruslana Qurbanova
Hajduk svoj 104. rođendan nije baš dočekao u nekom posebnom trenutku, situacija nije blistava, ali to ne može promijeniti ono što krasi bijele i njegove navijače. Danas su tu Marin Brbić, Goran Vučević i Branka Ramljak, jučer su tu bili Hrvoje Maleš i Jens Andersson, prije njih Joško Svaguša... Uspješni, neuspješni, ovakvi, onakvi, lutanja ima koliko vam srce poželi, čelni ljudi se mijenjaju, oni su prolazni, ali Hajduk uvijek stoji ponosno.
Sadašnji se trenutak oslikava kroz prkos prema nogometnoj vlasti Zdravka Mamića, koji je davno obećao da će deset godina Dinamo biti prvak. Njegovo proročanstvo se ispunjava, ono nije dvojbeno, ali sve to nije urušilo Hajduk. Ostao je na nogama, pa neka su trenutačno i klimave. Netko je bio dovoljno sarkastičan pa podsjetio da je 104. rođendan baš na petak 13., što valjda dovoljno oslikava aktualni trenutak. A on kazuje da su radnici na minimalcu, da se Hajduk plaši neugodnog gostovanja u kup utakmici kod Vinogradara u Mladini, da su Dinamo i Rijeka daleko odmakli, da se u Poljudu slavi svaki transfer veći od milijun eura, da su glavni kupci igrača baš Maksimir i Kantrida, da je trener Igor Tudor napustio klub tri dana prije početka prvenstva, a Talijan Edoardo Reja se cjenka i čeka hoće li navući godišnju plaću od 300 tisuća eura (možda čelnici kluba priupitaju radnike na minimalcu što misle o tome)... I sve je to istina, ali to ne može ubiti ponos, ljubav koja je postojana.
Aktualni trenutak je da se Hajduk raduje prodaji Bjelokošćanina Kouassija u kineski Shangai kod Svena Gorana Erikssona (transfer je vrijedan 2,6 milijuna dolara, od toga će Hajduku pripasti 1,6), a kao zamjenu za njega dovode Azerbejdžanca Ruslana Qurbanova. Taj 23-godišnjak stiže iz Neftçija, ofenzivni je vezni i bit će na posudbi do ljeta.
Glavno da je besplatan
Glavna karakteristika mu je da će biti besplatan. A prva zvijezda kluba je Ukrajinac rođen u Bjelorusiji Artem Milevski. Usto, baš prije neki dan otpušten je Uzbekistanac Abduholikov, nešto prije njega i Gruzijac Iluridze... Uh, Kina, Obala Bjelokosti, Bjelorusija, Ukrajina, Azerbejdžan, Uzbekistan, Gruzija...
Da, to je Hajdukova sadašnjost... I ljubav, koja ne prestaje... Ili kako je na Twitteru napisao jedan od mnogobrojnih čestitara prisjećajući se kultne serije Velo misto.
Taj dijalog u kojem glavnu riječ drži Meštar, kojeg je utjelovio legendarni Boris Dvornik, zorno prikazuje Hajduk.
- Ti si, moj Meštre, ludi čovik. Krepa je balun, raspa se Hajduk.
- Raspast se može Austrija. Krepat moredu svi kralji i carevi, ma Hajduk će zauvik ostat!
>>Doznajte zašto Hajduk dijeli zaradu od transfera s igračima, a Dinamo ne
zar se institucija kojom upravljaju hulicani može još i više raspasti