Šest bodova... To je bio cilj uoči odlaska u Baku i Oslo, svi naši igrači s kojima smo razgovarali čak i na spomen eventualna četiri boda čudno su nas gledali.
– Ma kakva četiri boda...
Eh, što bismo sad dali za ta četiri "sirotinjska" boda! Umjesto viziranja odlaska u Francusku, Hrvatska je neshvatljivo prokockala dvije šanse i plasman na Euro stavila pod veliki upitnik. Ali nije samo to posljedica ovih neuspješnih gostovanja – mršavih 0:0 u Bakuu i slom 0:2 u Oslu otvorili su Pandorinu kutiju koja je godinu dana, nakon neuspjeha na SP-u u Brazilu, bila dobro skrivana iza rezultata koji su, to uopće nije prijeporno, bili bolji od igre!
Čačić nije bio veliko ime
Izbornik Niko Kovač samo bi čudom mogao preživjeti srijedu i sastanak Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Smjena izbornika nameće se kao logičan slijed loših događanja i neće to biti nikakvo čudo, posebno gledamo li kroz prizmu novonastalih odnosa u hrvatskoj svlačionici. Izbornik je, naime, na jednoj, a igrači na drugoj strani! A kad je tako, razlaz je neminovan – nikad ne odlaze igrači, nego trener, ili izbornik...
Kovač je do Osla svojim brojnim i nevještim potezima iritirao javnost, izmišljao je "toplu vodu" i shodno tome nije napravio baš nikakav pomak u odnosu na vrijeme kad je preuzeo momčad prije nepune dvije godine. Štoviše, ova je Hrvatska neprepoznatljiva, s ovom se i ovakvom Hrvatskom nitko ne može identificirati i svakoga dana, iz utakmice u utakmicu, izgleda sve lošije. A Kovač je do Osla pokušavao braniti neobranjivo, bio je u svakom trenutku spreman na konfrontaciju s novinarima koji su viknuli "car je gol", beskrajno je branio svoje igrače. I u redu je da ih brani. Ako to zaslužuju. A nisu to zasluživali.
A onda je i on sve okrenuo naglavačke! Napao je igrače, optužio ih da nemaju karakter i ne bore se za Hrvatsku svim srcem, odaslao je otrovne strelice prema onima koji su ga, kao i prijašnje izbornike (Kranjčar, Bilić, Štimac), izdali... Jasno je da se to igračima, koji nikad nisu krivi, nije svidjelo i sad smo dobili i konačni razdor u svlačionici. U Oslu su mu igrači okrenuli leđa, od njih je izbornik dobio "cipelu" – oni su ga smijenili, a ne Izvršni odbor HNS-a!
Napadom na igrače Kovač je zapravo potpisao svoj odlazak s klupe. I tu povratka više nema. Ako je imalo dosljedan, sam će do srijede dati ostavku. Jer sve bi ostalo bila farsa!
U Glasgowu su, podsjetimo, igrači okrenuli "palac dolje" Štimcu, umjesto njega naprasno je uskočio Kovač. I nije uspio uvesti red u svlačionicu. Sad je vrijeme za izbornika koji će napokon hrvatsku reprezentaciju vratiti onima koji žele za nju igrati. Ma kako se zvali, ma gdje igrali, ma koliko novca u klubovima zarađivali. Možda i ne moraju biti najbolji na papiru, ali moraju u nacionalnom dresu davati sve od sebe. Najveća je zadaća sad, uz plasman na Euro, sačuvati kult reprezentacije, koji još postoji, ali je ozbiljno okrhnut...
U kuloarima se kao najveći kandidat za Kovačeva nasljednika spominje – Ante Čačić (61)! Sadašnji trener Lokomotive iskusan je i kvalitetan stručnjak koji je Dinamo uveo u Ligu prvaka, a Maribor u Europsku ligu, trener koji je radio u gotovo svim hrvatskim klubovima. Mnogo je pluseva na Čačićevoj strani, ali ima i jedan minus – nije bio veliki igrač, nema nogometno ime...
– Ne trebaš najprije biti konj da bi bio dobar jahač – omiljena je Čačićeva rečenica kojom gura od sebe te prigovore.
Kovač više ne može
Predsjednik HNS-a Davor Šuker po povratku u Zagreb iz Osla nije želio ni potvrditi ni zanijekati možebitni Čačićev izbor:
– Pričekajmo srijedu – bio je kratak Šukerov komentar.
Pričekat ćemo. Jedno je sigurno – Niko Kovač više ne može vratiti ovu reprezentaciju u normalno stanje...
>> Niko, i Štimac je pao kada se razišao s igračima
>> Mlada reprezentacija razbila Estoniju, Pašalić zabio dva gola
>> Kovač: Preuzimam odgovornost, Šuker: Ugrožen nam je put na Euro
>> Niko Kovač na udaru javnosti: Je li došlo vrijeme za smjenu?