Polovično je zadovoljstvo ostalo nakon remija Hrvatske i Italije na praznom Poljudu. Naša je vrsta i dalje ostala neporažena u okršajima sa svjetskom nogometnom velesilom i to je svakako najpozitivnija potankost poslije utakmice u kojoj su i jedni i drugi željno čekali kraj. Na ljestvici je ostala identična situacija kao i prije utakmice, a zapravo je najveći posao i za Hrvatsku i za Italiju napravio Robert Prosinečki koji je s Azerbajdžanom "oteo" dva boda Norveškoj...
Hrvatska je igrala dobro prvih 25 minuta, a onda je samo parirala Talijanima, koji su očito bili više oslabljeni. Azzurri su, naime, bili bez Chiellinija, Verattija, De Rossija, Barzaglija i Zaze (a i ozlijeđeni je Buffon u poluvremenu napustio igru!), što je bio veći hendikep nego Hrvatskoj neigranje Ćorluke, Modrića i Lovrena.
Iako se izbornik Niko Kovač "umorio" čestitajući igračima obiju momčadi na prosječnoj partiji, dojam je da on za svoje vođenje utakmice nije zavrijedio čestitke. Štoviše... Neshvatljivo je da i dalje forsira Pranjića na lijevom braniču, a on i u klubu igra u veznom redu i godinama se ne snalazi dobro u defenzivi. Ponavljanje pogrešaka svakako nije odlika velikih stručnjaka. Nadalje, ne postoji logično objašnjenje kako je i zašto umjesto umornog Olića u igru ušao Ante Rebić, dok su Andrej Kramarić i Marko Pjaca ostali na klupi!? Rebića na nogometnoj karti vjerojatno više ne može pronaći ni njegov menadžer uz pomoć GPS-a budući da je kontroverzni napadač prošle sezone odigrao ukupno 455 minuta u dresu njemačkog drugoligaša Leipziga! U 34 kola četiri je puta bio "starter", u šest je navrata ušao s klupe, na kojoj je bio u još pet dvoboja. Bez postignutog gola, bez asistencije, ali uspio je zaraditi tri žuta kartona. Dovoljno za Kovača!?
Tanko je bilo izbornikovo obrazloženje da je Rebić "dobro radio na pripremama" jer iza Kramarića i Pjace stoje kudikamo čvršći i ozbiljniji argumenti, temeljeni na ovosezonskim izvrsnim igrama. A zdravi su. Ma suvišno je i trošiti papir na tu temu, svatko tko se imalo razumije u nogomet zna da je uvođenje Rebića bio potez diletanta, a takvi potezi mogu biti vrlo opasni i pogubni za našu reprezentaciju.
Netko će reći da je Rebiću Kovač dao priliku zato što je igrao u - Splitu! Odmah treba odbaciti tu tezu jer izbornik nema razvijenu takvu vrstu empatije. Da ima, onda bi svakako u Varaždinu protiv Gibraltara dao priliku domaćem dečku Marku Rogu, kojeg je zazivalo 8000 gledatelja. A Rog je ostao na klupi. Baš kao i Eduardo da Silva na lanjskom SP-u, na utakmici protiv Brazila, iako je Kovač imao pravo na još jednu izmjenu...
Izbornik, naravno, odlučuje o sastavu, ali dojma smo da nekim svojim tvrdoglavim odlukama na pogrešan način iskazuje samostalnost i tjera inat. I to bi se najprije moglo njemu obiti o glavu iako bi najteže posljedice u konačnici imala reprezentacija. A takvu situaciju treba svakako izbjeći...
>> Svastika će se pamtiti kao crni trenutak hrvatskog sporta, ovo su 3 moguća scenarija
>> 'Kovač je trebao ubaciti Pjacu, a ne Rebića. Njih dvojica ne mogu u istu rečenicu'