Niko Kovač morao je reagirati puno dostojanstvenije

Slušam i čitam komentare o nekakvoj briljantnoj izvedbi naših i brazilskih nogometaša i odmah na početku moram reći da me igra potpuno razočarala. Kako naša tako i brazilska. Bilo je puno pogrešaka, posebno u onim takozvanim čistim dodavanjima, nisam vidio puno sprinterskog nogometa koji je danas dominira. Scolari i Kovač praktički su igrali dva ista rasporeda, s malim taktičkim pomacima. A kada je takva situacija, onda uvijek jedna momčad dominira, a druga se mora prilagoditi. Ta dominacija Brazila događala se u prvom redu između dva stopera, Silva i Luiz najčešće su imali loptu u nogama i, što se tiče defenzive, to nam je odgovaralo. Nedostajao mi je igrač koji ih je trebao napadati, ne dopustiti da vode igru. Istina, mi smo se cijeloj situaciji fantastično prilagodili, bili zgusnuti iza lopte i praktički smo sve opasne situacije, zahvaljujući tome, s lakoćom rješavali.

Ugušili smo igru Brazila

Praktički smo ugušili brazilsku igru. Ali veći je problem što smo zbog toga ostali bez igre prema naprijed, bez prave opasnosti za brazilska vrata. Čista je iluzija bila da u takvoj igri nećemo napraviti pogrešku. Taj gol kojim je Brazil poravnao pogreška je našeg veznog reda, lopta im je tri puta bježala i u toj akciji morali smo odlučnije reagirati. Prihvatili smo igru u kojoj su Modrić i Rakitić klasični defenzivci, igru u kojoj je izostala njihova kreacija, koja nam je silno potrebna. Njih su dvojica ipak igrači konstrukcije, to je njihova glavna osobina.

Naravno, glavna je priča taj japanski sudac Nishimura. Cijeli svijet obezvređuje njegovu odluku. Kad hladne glavu gledam taj duel Lovrena i Freda, istaknut ću da je kontakt postojao, ali ne i za kazneni udarac. Međutim, sve što se dogodilo morali smo znati i prije, ova je utakmica priča o Davidu i Golijatu, mi smo ipak mali...

Jedanaesterac je ključan

Moram napomenuti da mi je zasmetala izjava Nike Kovača, koji je trebao reagirati na sve što se dogodilo, ali to je morao učiniti s puno više taktike, puno dostojanstvenije s obzirom na veličanstveni događaj u kojem smo sudjelovali, morao je objasniti što se dogodilo u spornom trenutku. Sada se sve okrenulo prema sucu, kompletna priča. I to može biti jedna istina jer taj jedanaesterac bio je ključan. Ovu veliku predstavu mi smo doživjeli prilično emotivno, fokusirani smo isključivo na Japanca. Ali gdje smo tu mi? Primjerice, Pletikosa. Imao je sva tri primljena gola u rukama, mogao ih je sve obraniti. Penal je pročitao, mogao ga je spriječiti, baš kao i udarac Oscara, koji ga je iznenadio svojom pozom i šutirao kada Pletikosa to nije očekivao. Olić i Perišić napravili su veliki posao, zaustavili Alvesa i Marcela, a meni je najviše nedostajao Srna u igri prema naprijed. Jer to je naša igra, kad krene Srna, kad stisnemo protivnika i kada Modrić i Rakitić sudjeluju u konstrukciji igre. A to je protiv Brazila izostalo. Nadam se i vjerujem da neće protiv Kameruna.

Sada svi govorimo o jedanaestercu koji nije bio. Ali gdje smo mi ? Naša je igra kad Srna ide naprijed, kad Rakitić i Modrić sudjeluju u konstrukciji, a ne u defenzivi