Snažnim je zamahom trijumfalno podignuo desnu ruku, dok su mu članovi stručnog stožera trčali u zagrljaj! Robert Prosinečki bodovno je "osakatio" Hrvatsku i sa skromnim Azerbajdžanom (jedan od boljih igrača je lik koji nije mogao igrati čak ni u Hajduku!) iznenađujuće sačuvao mrežu u igri protiv "megamomčadi", kako našu nacionalnu vrstu neargumentirano vole zvati neki euforičari...
– Ovo mi je svakako najveći bod u trenerskoj karijeri – nije krio oduševljenje Žuti, koji je opet pokazao da nogomet ima u malom prstu, ali i da je premazan svim mastima.
Pila naopako
Prefrigano je dočekao Hrvatsku na najmanjem mogućem stadionu s Uefinom licencijom (trebalo se najprije igrati na Olimpijskom stadionu, pet puta većem!), znao je da na širokom prostoru nema nikakve šanse. Potom je naredio nepravilno šišanje trave i napravio "grbavicu" od terena, znao je da to naši tehnički jaki igrači najviše mrze. Istodobno je dizao našu momčad u nebesa, ali je predsjedniku azerbajdžanskog saveza, koji mu je večer uoči utakmice rekao "Roberte, samo nemoj primiti više od tri komada!", ozbiljnoga lica kazao:
– Šefe, nećemo mi primiti nijednoga...
I nisu. A šef će to znati nagraditi. Doznali smo, naime, da je premija za bod u susretu s Hrvatskom čak 80.000 eura. Po glavi!
I zaslužili su svaki cent. Zasluženo su osvojili bod, branili su se kako su znali i mogli, ali su svaku priliku koristili za protunapade. No, kvalitativno limitirani, ipak nisu ozbiljnije zaprijetili Subašiću. Svjestan svega toga, Prosinečki nam je uoči utakmice, na pitanje koga bi, da je to moguće, od Hrvata želio vidjeti u svojoj momčadi, ovako odgovorio:
– Neću spominjati Mandžukića, on je prevelika zvjerka, ali da mi je Kramarić, napravio bih svašta!
I u to smo se uvjerili. Da je imao nekoga poput Kramarića, sad bismo tekstove iz Azerbajdžana pisali još težim i olovnijim slovima...
Veliki Žuti, nenadmašni "roler" s travnjaka, postaje velik i u trenerskom svijetu! Možda će mu neki zamjeriti što se dokazivao na Hrvatskoj, ali takvi griješe. Pa "oteo" je i Norvežanima bod, a napravio je sve što je legalno kako bi uvećao šanse svoje momčadi, istodobno limitirajući suparnika najviše što može trikovima izvan igre. Tko je, uostalom, kriv Niki Kovaču što nije "megamomčad" pripremio na nešto drukčije uvjete!? Uostalom, kad je vidio travnjak, Mandžukić je rekao:
– Ovo je moje prirodno okruženje, na ovakvim sam terenima odrastao...
Mamiću, kreni u akciju!
A čim je završila utakmica, na mobitel nam je stigla poruka jednog našeg bivšeg reprezentativca:
– Eh, da nam je izbornik Žuti, on bi za mjesec dana posložio ove naše dečke koji igraju u najvećim klubovima svijeta...
Tko zna, vjerojatno bi! Jer, on to, jednostavno, kuži! I kad Prosinečkom istekne ugovor u Azerbajdžanu, Davor Šuker i Zdravko Mamić moraju krenuti u akciju! Bez ikakve zadrške...
>> Kao i u Brazilu, Kovač je vukao loše poteze: Krivi sastav, pogrešne izmjene, pomanjkanje mudrosti...