Najveći talent ili genij samo na papiru? Na žalost Nike Kranjčara i njegovih poklonika, on dosadašnjim nastupima u Dinamu, Hajduku, mladoj i A reprezentaciji još nije dokazao da je budući vođa vatrenih, za što ga već dvije godine priprema njegov otac. Niko Kranjčar je najljepši, najmlađi, najstandardniji, ali i najosporavaniji nogometaš iz prvih 11 reprezentacije.
Doduše, nije kriv što mu je otac izbornik i što ga nekritički smatra nezamjenjivim, ali kad je već tako, onda bi bilo krajnje vrijeme da - počne igrati. SP je njegova posljednja šansa poslije koje ćemo svakako znati je li Niko jest ili nije veliki igrač.
Nikada otkad se gradi kult reprezentacije niti jedan nogometaš nije imao takve povlastice i takav kredit kao Niko Kranjčar. Dovoljno mu je da bude peti ili šesti igrač po učinku u Prvoj HNL, da odigra pošteno jednu i pol od 10 utakmica u kvalifikacijama i da bude - nedodirljiv. Priča o Vugrincu, Bazini ili Eduardu, čiji su argumenti u najmanju ruku jaki kao i Nikini, kod izbornika nikada nije pila vodu. Istina, sjajno mu ide karta i superiorno je odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo, za što zaslužuje ovacije i novi mandat. Ali, i u tom nevjerojatnom nizu uspjeha, od prvoga dana "Niko Untouchable" bode u oči.
Reprezentacija je izlog
Ne želimo ni pomisliti da je sin u reprezentaciji nedodirljiv da bi ga napokon netko kupio, premda ima zagovornika i te teorije. Jer, Niko je najstandardniji igrač reprezentacije, ima 22 godine i putovnicu EU, a opet - nitko ga ne traži. Ako je netko i bio zainteresiran, poput Bayerna, Lyona ili Celtica, dovoljno je bilo pogledati jednu Hajdukovu utakmicu da se odmah povuče. Zato je reprezentacija jedini Nikin izlog, jedini prozor u svijet.
Kranjčarovu veličinu mogu oslikati i poneke brojke. Primjerice, otkad je u zimi 2005. otišao iz Dinama, maksimirski klub ovojio je čak 35 bodova više od njegova Hajduka (96-61). U kvalifikacijama za SP, Niko je kao glavni vezni igrač odigrao samo jednu veliku utakmicu, s Bugarima u Sofiji, gdje je postigao maestralan pogodak. Bljesnuo je i u prijateljskoj utakmici s Brazilom, zabivši gol za 1:0. Eto, i od toga se ne može lagodno živjeti u reprezentaciji.
Čak i ako je lista njegovih podbačaja u velikim utakmicama neusporedivo dulja; mizerna igra u pretkolu Lige prvaka za Hajduk, kao i u kvalifikacijama mladih selekcija za EP protiv SiCG, zatim u A selekciji protiv Islanda, Malte, Švedske, Portugala, Južne Koreje, Argentine. U Hajduku je imao očajnu sezonu osvojivši peto mjesto. U reprezentaciji je, međutim, za njega rezervirana naslovna uloga bez obzira na formu. A ako će netko od naših biti "opasan" na SP-u, onda je to Niko.
Igrač koji je u većini utakmica nevidljiv, igrač kojeg u pravilu diže momčad i čiji se vrhunski potez čeka mjesecima. Istrči li u utakmici s Brazilom 13. lipnja u Berlinu, Niko Kranjčar bit će najmlađi hrvatski reprezentativac koji je od prve minute igrao na SP-u.
Njegov otac nije imao tu povlasticu iako je početkom osamdesetih bio Dinamova perjanica. Sin će vjerojatno zasjeniti očevu slavu, ali sumnjamo da će ikada igrati tako dobro kao Zlatko Kranjčar. A ako već tražimo argument za Niku u reprezentaciji, na kojemu očito jaše i izbornik, jedino nam preostaje da isučemo izlizani stereotip - "ne mijenjamo momčad koja pobjeđuje". Dokle god je tako, Bože čuvaj našega Niku!
Niko Kranjčar
ROĐEN: 13. kolovoza 1984.
VISINA: 186 cm
TEŽINA: 86 kg
NASTUPI I POGOCI: 17-3
KLUB: Hajduk (od zime 2005.)
SEZONA U KLUBU: 32 nastupa, 10 pogodaka
PRIJAŠNJI KLUBOVI: Dinamo
TRŽIŠNA VRIJEDNOST: 5 milijuna eura