Jedna od poslastica predstojećeg FFC-a 27 u zagrebačkoj Areni trebao bi biti i meč slobodne borbe (MMA) između Zagrepčanina s dublinskom adresom Luke Jelčića (27) i štićenika Zelga Galešića, Danila Belluarda (22). Talijan se već razmeće izjavama, prijeti...
– Borac sam i borio bih se s bilo kim i u nekoj uličici gdje nema nikoga, a kamoli ako je to borba za pojas i honorar, ako je tu pozornica i tisuće ljudi na tribinama te deseci tisuća pred malim ekranima. A poseban je motiv kada na vas ide netko tko vas želi prebiti pred obitelji i prijateljima – kazuje Luka Jelčić, momak vrlo zanimljive osobnosti koji za sebe kaže da je borac po rođenju.
– Odmalena sam upadao u probleme, tu ste priču sigurno već čuli. No ako ste kompetitivni i imate morala, nećete se cijeli život kao majmun iživljavati na ljudima na cesti. Doduše, ja nikad nisam nikoga na cesti prvi napao, ali sam lako ulazio u fajt. Zapravo, jedva sam čekao, a u mojem kvartu Španskom tučnjava nije nedostajalo. No, sazrijevajući, shvatio sam da je pošteno jedino ako uđete u borilište i borite se protiv čovjeka koji je jednako pripremljen kao i vi.
Napustio ulicu sa 17 godina
S koliko je godina sam sebi rekao da više nema smisla tući se na ulici, da je sport njegov izbor?
– Sa 17 godina, u vrijeme kada sam počeo sazrijevati iz dečka u muškarca. S obzirom na to da su mi i otac i djed bili boksači, i ja sam rekreativno trenirao i šteta koju sam počeo nanositi u tim uličnim borbama postajala je sve veća. Jer, s 12-13 godina ne možete nekoga teško nokautirati kao sa 17 godina. A kada u takvoj borbi dominirate nad nekim tko vam nije ravan, zapravo postajete zlostavljač, a takvi se u biti ne vole tući. Jer ako se volite tući, to ćete činiti s bilo kime, ne samo s onima od kojih ste jači. Čar je borbe da se borite, a ne da nekoga napucavate.
Takvi se prepoznaju i u borilištu, i to već u prvim borbama.
– Većina je boraca dobra kada je čekić, a kada treba biti čavao i dobiti po glavi, pokriju se na podu i molećivo gledaju suca da dobiju prekid. Znaju da u borilištu postoji i treća osoba koja ih može izvući. A baš takvi nekad se vole iživljavati na slabijima i tako hraniti ego, a to nisu borci, nego zlostavljači i šljam.
Srećom, Luka je od uličnog štemera postao MMA borac.
– Oduvijek sam htio biti borac, a posebice kada sam shvatio da to mogu raditi pred tisućama ljudi i od toga živjeti.
U jednom trenutku procijenio je da će od svog borilačkog umijeća bolje živjeti u Irskoj nego tu.
– Moja današnja zaručnica Ivana i ja otišli smo trbuhom za kruhom, no sigurno nismo posljednji Hrvati koji su to učinili. Naše obitelji zapale su u financijsku krizu i morali smo nešto poduzeti. Moj je otac branitelj, a od braniteljskih mirovina ne živi se bajno. Odrastao sam dok je on bio na ratištu gdje je zaradio tešku ozljedu oka, a posljedično i PTSP.
Luka je danas trener u Strait Blast Gymu (SBG), u kojem trenira i najpopularniji MMA borac svijeta Conor McGregor, prvak UFC-a u dvije kategorije, s kojim nerijetko i sparira. A u istom klubu zaposlena je i zaručnica mu Ivana.
– Ustajem svaki dan u 5.30 i odradim jutarnju smjenu. Treniram druge, pa sebe, pa se odmorim, pa opet treniram druge i tako redom. Ivana je pak imala nekoliko dobrih poslova, no odlučila se za ovaj u MMA klubu gdje vodi brigu o članstvu i računima.
Sve je smisleno što Conor radi
Kad je već tako blizak s McGregorom, zamolili smo ga da nam otkrije tajnu tog borilačkog i marketinškog fenomena.
– Conor je i tjelesno i psihički vrlo jak i talentiran čovjek, a više od svega voli nastupati na velikim pozornicama uz veliki medijski pritisak, pred tisućama ljudi, za velik novac... On poštuje suparnike, ali se i dosta koristi tzv. trash-talkom, za koji se pokazalo da postiže cilj, a to je pojačavanje zanimanja za njegove nastupe. Ispada da je sve smisleno što kaže i učini prije, za vrijeme i poslije mečeva. On vam je sada za MMA ono što je Muhammad Ali nekad bio za boks.
Kako prolaze njihovi sparinzi? Koliko su intenzivni? Tko izvlači deblji kraj?
– Naš je intenzitet od 90 do 110 posto, a u tim treninzima nikad nisam doživio neku veliku štetu, ali je ni njemu nisam nanio. A i to što spariram s najboljim na svijetu je nešto iz čega crpim svijest o tome gdje sam i koliko vrijedim. Dakako, podloga svega je težak fizički rad i pokušavam “nadraditi” svakoga. Ne poznajem ni jednog borca koji radi više od mene.