– Kad sam otvorila oči i sjetila se da sam preskočila 190 cm, htjela sam da se ne probudim – isprekidanim glasom, tražeći prave riječi, govorila nam je naša sportska heroina u splitskoj zračnoj luci.
Povraća mi se od svega
Po njezinu pogledu vidi se da i sama traži odgovore na pitanja što se to događa. Šestog mjesta iz Lausanne sjećat će se kao najgore noćne more.
– Nije dobro, povraća mi se od takvih natjecanja. Vjerujte, dugo mi nije bilo tako teško – kaže Blanka.
Iz Švicarske su stigle vijesti da je imala problema s koljenom. Nije se željela opravdavati.
– Sve me boli, bilo je hladno. Ma ne vjerujem da su to neke ozbiljne ozljede. Koljeno me boljelo na natjecanju, sad me bole oba. Nekako mi se čini da plaćam danak onom natjecanju u Splitu, istrošila sam se i psihički i fizički. Bila sam kao prazna ljuštura, ne znam kako je to moguće da čovjek potroši toliko emocija, da se sve posloži na tako bezvezan način. Ne želim se sada pravdati, nije onaj skok u Splitu bio skok iz vedra neba. Nelogično je kako sam se osjećala u Lausanni – rekla je Blanka.
Poznata je kao tip koji mora složiti sve kockice, sve mora biti onako kako je zamislila. A sada se Blanka Vlašić bori s nekom drugom, za nju novom situacijom.
– Ovo je očito neki drugačiji put nego inače, teško se nosim s razvojem rezultata. A hoću li ove ili sljedeće godine doći tamo kamo želim, sada ne znam. Sigurno je samo da neću odustati. Propustila sam dvoransku sezonu, počela jako loše, to je bilo dno dna. Ali nisam zabrinuta, sve sam napravila kako treba. Sada mi preostaje samo da čekam i čekam. Valjda moram sve platiti, a čini mi se da puno toga plaćam. Nisam pod psihičkim pritiskom, u Lausanni sam dala sve od sebe, ali to je bio takav trenutak – smatra Blanka.
Idem dalje u vatru
Prvo je sljedeće natjecanje 10. srpnja u Engleskoj.
– Valjda ću se oporaviti do Birminghama, deset dana bit će dosta. Jedva čekam sljedeće natjecanje. Nisam dobro koliko bih trebala trenutačno biti, ali idem dalje u vatru, moram vidjeti gdje sam – kaže Blanka.
Bila je to njezina svojevrsna ispovijest.
– Teško mi je prihvatiti gdje sam sada, a gdje sam bila. Možda me ovaj put vodi na još višu razinu i sve treba samo istrpjeti. Dajem sve od sebe svaki dan, na svakom natjecanju. Sad je ovakva situacija, ali da ne mislim da ću biti tamo gdje trebam biti, stala bih odmah – kazala je Blanka Vlašić.
Ni konkurencija ne briljira, ove je sezone tek Blanka išla preko dva metra. Što se to događa sa ženskim skokom u vis.
– Ma baš me briga što se događa sa skokom u vis. Ne zanimaju me druge, najvažnije mi je što se događa sa mnom – rekla je Blanka.
A trener Bojan Marinović dodao je da je na redu smjena generacija.
– I onda se uvijek nađe neka nova – dobacila je Blanka.
Njoj je hladno na +20 stupnjeva koliko je bilo u Lausanni i još se usuđuje uspoređivati Kostelića koji ide na trening u 5 ujutro na -25 stupnjeva....smiješno....a Vlašić niti nema neku konkurenciju, pobjeđuju skakačice s jedva preskočenih 198 cm...