Hrvatsku ovo treba posebno zabrinuti: Četvrtfinale je sad samo bajka, a ni budućnost nije svjetla

Porazom od Egipta (22:31) gotovo da smo se oprostili od ambicija zvanih četvrtfinale Svjetskog prvenstva. U redu, teorija još postoji, ali nemojmo se zavaravati, trenutačno ne igramo i ne izgledamo kao reprezentacija koja se može nadmetati ne za medalje, već ni za neko koliko toliko više mjesto. Naša je realnost plasman negdje oko desetog mjesta, priznali mi to ili ne. Opet, teško je shvatiti da reprezentacija u kojoj desetak igrača igra u Ligi prvaka, i to u Kielcu, Kielu, Barceloni, Wisli, tako nemoćno izgleda u utakmici protiv Egipta, čiji igrači ne igraju u tako kvalitetnim klubovima, osim možda jednog ili dvojice.

To da ćemo pobijediti Dansku i ipak doći do četvrtfinala priče su za laku noć. Bilo bi zadovoljavajuće da do kraja turnira pobijedimo SAD, Maroko, Bahrein, Tunis ili Belgiju, te da igramo muški protiv Danske.

Nažalost, sve je izglednije da će i treće veliko natjecanje u nizu proći bez dobrog plasmana naših rukometaša. I ako se za SP u Egiptu 2021. i EP u Mađarskoj i Slovačkoj 2022. možemo izvlačiti na pandemiju, ovdje se na takvo što ne možemo opravdavati. Možemo se izvlačiti tek na činjenicu da nekih igrača nema zbog ozljeda. Primjerice Mandića, Lučina i Jaganjca.

Nažalost, hrvatska reprezentacija u posljednje tri godine nije pobijedila nijednu ozbiljniju reprezentaciju. Posljednju takvu, Norvešku, pobijedili smo u polufinalu EP-a 2020. Nakon toga - nijednu. Jer, ona pobjeda nad oslabljenim Islandom lani ne može se računati pod ozbiljnu utakmicu. A u posljednje dvije godine gubili smo i od nekih slabijih reprezentacija – Crne Gore, Argentine, osvojili samo bod igrajući protiv Japana...

Nije nas bilo na Olimpijskim igrama u Tokiju, a sada postoji velika opasnost da nas neće biti ni u Parizu. Osim ako se ne dogodi čudo pa se uguramo nekako u četvrtfinale ili možda osvojimo europski naslov dogodine u Njemačkoj. No, sve je to jedna velika bajka. Nažalost. Hrvoje Horvat, prema svemu sudeći, ne uđe li među osam, neće više biti na klupi reprezentacije. Ne kažemo to zato da ga sad mi mijenjamo, zna on jako dobro da je to sigurno njegova sudbina. No, prihvatio je mjesto izbornika znajući da je to vruć stolac i bio je svjestan da mu neuspjeh donosi zbogom. Hrvatska je za dvije godine domaćin SP-a. Sada je najvažnije da pokušamo stvoriti momčad koja će za dvije godine biti barem konkurentna za nešto više od ispadanja u drugom krugu.