Svečanom sjednicom u prostoru Vršilnice u Zaprešiću je obilježeno 90 godina djelovanja nogometnog kluba Inter Zaprešić.
– Sjećam se proslave 70. godišnjice. Na dan kad je održana svečana sjednica, bili smo posljednji u Trećoj ligi, a pretposljednji nam je bježao devet bodova. Srećom, nakon boda u Gorici, ovu proslavu nismo dočekali na posljednjem mjestu u 1. HNL-u – rekao je Branko Laljak, direktor kluba.
Učiteljica donijela prvu loptu
Iako se kao službena godina osnutka kluba uzima 1929., valja istaknuti da začetke nogometa u Zaprešiću treba tražiti 24. srpnja 1924. kada u Zaprešić stiže prva nogometna lopta koju je dobila lokalna učiteljica.
Loptu su uskoro počeli napucavati lokalni mladići, koji su 1927. godine dogovorili prvu neslužbenu nogometnu utakmicu protiv Savskog Marofa.
Ova rana povijest kluba isprepliće se s radom lokalnog Pjevačkog društva Jelačić, jer su osnovicu nogometne momčadi tada činili upravo muški članovi pjevačkog društva.
Klub je od osnutka često mijenjao ime. Najprije se zvao Sava, pa zatim Jelačić, Zaprešić, a 1953. godine u blizini Zaprešića s proizvodnjom kreće tvornica Jugokeramika, koja ubrzo preuzima ulogu glavnog sponzora kluba pa klub po njoj preuzima ime Jugokeramika.
Do 1987. godine klub je napredovao do finala kvalifikacija za 2. jugoslavensku ligu, međutim, u ključnoj utakmici gubi od Šparte iz Belog Manastira.
– Sjećam se kad smo igrali u Međurepubličkoj ligi bivše Jugoslavije. Ta liga bila je strahovito jaka, a na nekim gostovanjima oprostili smo se od bodova prije nego što smo došli. Primjerice, u Bihaću nismo smjeli ni blizu njihova šesnaesterca. Teško gostovanje bilo je i u Petrinji, gdje bi nas uvijek dobro “nalupali” – prisjeća se tih dana igrač Krunoslav Vidak.
Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem Hrvatske Jugokeramika mijenja ime u INKER (INdustrija KERamike). Sukladno tome i klub je promijenio ime. Prekidom sponzorstva, klub je 2003. godine promijenio ime u Inter Zaprešić.
– Došao sam u klub nakon Zorislava Srebrića, a prvi pokazatelj da ćemo napraviti velike stvari bilo je osvajanje turnira Slobodna Hrvatska. To je bilo neslužbeno prvenstvo Hrvatske. Kruna svega bilo je osvajanje Hrvatskog kupa. U finalu smo u dvije utakmice bili bolji od HAŠK Građanskog – rekao je Ilija Lončarević, u to vrijeme trener kluba.
U Zaprešiću su u prvom susretu tog finala odigrali 1:1, a u uzvratu u Zagrebu, u legendarnoj utakmici 23. lipnja 1992. pobijedili s 1:0. U sastavu su igrali igrači od kojih nijedan nije bio zvijezda, a poznatiji je bio samo Ivan Cvjetković.
Kup su osvojili: Bronić, Antolić, Živković, Rumbak, Kasumović, Soldo, Brnas, Jurčić, Čalo, Vidak, Joksović, Ćaleta, Perković, Šorgić, Miletić, Kučko, Brlek, Lučan, Omrčen-Čeko, Knez, Berc, Pavić, Marjanović i Cvjetković.
Posljednji uzlet s Modrićem
– Svi samo govore o tom pogotku Kasumovića u Maksmiru, a malo tko spominje moj pogodak u Zaprešiću, kada smo odigrlai 1:1 – rekao je Zoran Živković, koji je u toj drugoj utakmici bio dodavač za povijesni pogodak kojim je osvojen prvi hrvatski kup.
Nakon osvajanja kupa u klubu su s nestrpljenjem očekivali nastup u Kupu kupova.
– Naša delegacija nije se ni smjestila u hotel u Ženevi, gdje je bio ždrijeb europskih kupova, kada su nam rekli da nismo trebali ni dolaziti jer hrvatski klubovi zbog Domovinskog rata ne mogu igrati. Poslije smo u gradu sreli delegaciju Hajduka pa smo i njima rekli “sretnu” vijest. Zbog neigranja u Europi klub je izgubio tada milijun njemačkih maraka, koliko je obećao sponzor - istaknuo je Laljak.
Posljednji veliki uzlet kluba bio je u sezoni 2004./05. kada je na klupi sjedio Srećko Bogdan, a iz Dinama su na posudbi igrali Modrić i Ćorluka. Klub se do posljednjeg kola s Hajdukom borio za naslov, a na kraju su bili drugi.
NK Šparta iz Belog Manastira bila je rak rana za bivšu Jugokeramiku. Kad su ušli u Drugu ligu Zapad sponzor Belje i Općina B.M.tražili su promjene u upravi kluba. Uprava nije pristala, sponzori zatvorili pipu i počelo je propadanje Šparte. Evo je na dnu dna.