Dinamova djelatnica je silazila iz klupskih prostorija, željela je samo krenuti svojoj obitelji, a u hipu je završila u zraku! Raspamećeni Dinamovi navijači su je zagrlili, ljubili... Redale su se Dinamove pjesme, više od 30.000 gledatelja nije željelo napustiti Maksimir.
- Kakva luda noć! - ponavljali su omamljeni navijači.
Bila je to noć koja je podsjetila na Eintracht 1967., na Partizan 1997, na Celtic 1998. Na najveće Dinamove pobjede! Nakon 12 godina Dinamov navijač je s himnom Lige prvaka otišao na počinak. I ne mora se štipati više, Dinamo će u rujnu ovdje, na ušminkanom Maksimiru, čekati velikane.
Treći put u mjesec dana Maksimir je bio pun. Za jednu ili deset kuna, sada nije bitno. Još jednom su pokazali ljubav, još jednom su pokazali da niti nakon desetljeća svih Dinamovih kalvarija nisu prestali vjerovati. Zdravko Mamić nakon devet godina ostvaruje svoj san. Nitko mu ovaj trenutak slave ne može oduzeti, ovu Ligu prvaka u Maksimiru je stvorio sam.
U ovoj ludoj noći ne mogu zaboraviti Boyse. Koji nisu došli, koji su ostali uspravne kičme, koji nisu oprostili. Ali koji su sretni, jer oni vole Dinamo. Imam jednu želju: Da u rujnu vidim Mamića i BBB, i sve one koji su bili sinoć, koji vole Dinamo. Jer, ništa nije veće i važnije od - Dinama!
Moses@ šta nije Flak napisao istinu? šta bi sad trebao, svaku veliku dinamovu pobjedu psovati Mamića jer je ovaj njega opsovao? smiješan si čovjeće...