Točno tri godine ga nije bilo, o kako je nedostajao. Venuli su za njim konobari, prodavači tenisica, domaće napaljenice, Luka Bulić, ali najviše publika. “Pa zar moj Dinamo na minus šest od Rijeke”, pomislio je Jorge Sammir Cruz Campos (29) kad su ga zimus nazvali iz Maksimira da pomogne vratiti stvari na svoje mjesto. Bilo je pri dočeku i podsmijeha i sumnji, no “voljeni Filho” ispunio je već neka obećanja dana po slijetanju na Pleso prije preimenovanja. Ako je u prvom povratničkom nastupu djelovao kao da ne može hodati, protiv Osijeka je u subotu bio rastrčan, razigran, brz i – strijelac. U redu, udarac je bio Pavičićev, ali nije baš ni da se od hrvatskog Brazilca lopta odbila kao od spomenika, bilo je tu onog njegova magičnog dodira koji pamte Dinamovi navijači, ali i neke cure po gradu. Ah, naš Sammir...
Žudio za povratkom u Zagreb
Svijeta je vidio, igrao u Primeri, osvajao Kinu, ali ipak se u zapravo najboljim igračkim godinama (spomenimo samo da je godinu dana mlađi od Mandžukića, a godinu i pol od Modrića s kojima je igrao za Dinamo i Hrvatsku), vratio tamo gdje mu je bilo najljepše, gdje je ludovao, osvajao i “kalio se s najboljima”.
Rinčica na uhu, majica s dubokim prorezom, tetovaže, tihi glas i samouvjerenost u izjavama... Sve je kako pamtimo.
– Bilo je dobro, najteža utakmica otkako sam se vratio. Osijek je stvarno bio dobar i zasluženo je na trećem mjestu. Mi smo pokazali karakter i igrali kako uvijek trebamo igrati. I pobijedili, što je najvažnije. Sad se moramo maksimalno pripremiti za Rijeku. To će biti utakmica godine – rekao je po izlasku iz svlačionice u kojoj opet kraljuje, a iz koje ga je Zoran Mamić ispratio. Pomogao mu je tada.
Može li Dinamo pobijediti i u sedmoj prvenstvenoj utakmici ovog proljeća, a devetoj u nizu, i nanijeti prvi poraz Rijeci u aktualnom prvenstvu u kojem već više od pola godine ne silazi s vrha?
– Mislim da može. Ako ćemo igrati ovako kao protiv Osijeka. Iako je to teško gostovanje, mislim da možemo pobijediti – kaže Sammir, nekadašnji Dinamov “noćni urednik”. Još je to njegovo vrijeme, čim se upale reflektori, Sammir odmah živne, a dobro je i što će se i derbi u sljedećem kolu igrati u istom terminu. No u odnosu na prije čini se da se sada puno više “špara” izvan terena.
Najavili ste da ćete za utakmicu s Rijekom biti u optimalnoj formi. Protiv Osijeka ste djelovali odlično. Kako se vi osjećate, jeste li u top-formi?
– Rekao sam da ću dati svoj maksimum da se pripremim, da budem na sto posto svojih mogućnosti.
Na koliko ste sada?
– Ne znam, teško mi je reći.
Sad kad ste se vratili u Hrvatsku i imate bolji uvid, kako vam djeluje ta Rijeka? Je li baš tako jaka?
– Je, kako nije! Oni su prvi, moramo ih respektirati. Ali mi smo Dinamo. Moramo ići na pobjedu.
Vjerujete li u naslov prvaka?
– Vjerujem. Zato sam i došao.
Pazite se riječki bekovi
Toliko od Sammira. Ovo je sad njegov tjedan, a ono na Rujevici jedna od onih utakmica u kojima najviše uživa i zbog kojih je, uostalom, i vraćen. S vrućim, brazilskim ozračjem, a on spreman i motiviran da poslaže po riječkom tepihu Kekove bekove kao kištru drva. Kao nekad one nesretnike iz Malmöa, preko kojih je vratio maksimirski klub u Ligu prvaka. Sammiru je u Kini bilo lijepo, dobro je i zarađivao, ali u duši su ga pratili nostalgija i stihovi Balade disidenta: “Nekad kući sretan, nekad sve izgubio, nekad ženu grlio, nekad kaldrmu ljubio...”.
Cilj je da možda već do 30. rođendana, 23. travnja, Dinamo vrati na prvo mjesto, a onda na ljeto opet napadne Ligu prvaka. A što na novo Sammirovo lice kažu njemu bliski? Dušan Petković, suradnik menadžera Andyja Bare u agenciji, našao se Sammiru pri ruci kad se vratio iz Kine u Zagreb.
– Ne znam kakav je bio prije, ja ga znam iz Madrida i Kine, i on je sada takav kakvog sam ga ja i upoznao: maksimalno profesionalan i posvećen treninzima. Shvatio je i sam u tom razdoblju, prebolio te neke “dječje bolesti”, ima iza sebe igranje u najjačoj ligi svijeta, nastup na SP-u i spreman je biti novi vođa Dinama koji se diže u formi – kaže Petković ističući da on nije Sammirov kondicijski trener. Rast forme zasluga je trenera Peteva i njegova stožera.
>>Ademi u suzama o svojoj kalvariji: Postoji jedna CAS-ova rečenica koja mi vraća nadu