Večernji list nedavno je pedeseti put dodijelio trofej najboljem nogometašu godine u najstarijem i najrelevantnijem takvom izboru na ovim prostorima, a ta je laskava titula i deseti put otišla u ruke Luke Modrića. U povodu tog jubilarnog, 50. izdanja izbora, odlučili smo izabrati i najboljeg hrvatskog nogometaša u posljednjih 50 godina. Ne lažimo se, ustvari nas je zanimalo kako će čitatelji poredati nogometaše od broja 2 do broja 50, jer znali smo da će prvo mjesto uvjerljivo osvojiti Modrić. Tako je i bilo, a na kraju je Luka s više od 50 posto glasova slavio ispred svog nekadašnjeg predsjednika Davora Šukera te nekadašnjeg trenera u reprezentaciji Roberta Prosinečkog. Četvrto mjesto podijelili su Zvone Boban i Mario Mandžukić.
U velikoj konkurenciji odličnih nogometaša bilo je puno prijepora koga uopće nominirati u najboljih 50 u posljednjih 50 godina, no to nam je na ponos, pokazuje koliko je Hrvatska vrhunskih igrača dala u posljednjih pola stoljeća.
Hrvatski nogometaši, a naravno i hrvatska reprezentacija, od neovisnosti zaslužni su za dva najprepoznatljivija uspjeha naše male zemlje, uspjeha po kojima nas svijet pamti – svjetskoj bronci 1998. i srebru 2018. godine.
Koliko je nogomet jak promicatelj male zemlje poput naše, najbolje potvrđuje podatak da je 1998., kada su vatreni bili brončani na SP-u, ime Davora Šukera bilo prepoznatljivije u svijetu čak i od imena Croatia, odnosno Hrvatska.
A kako su tada za Šukera znali u baš svakom kutku svijeta, tako je sad slučaj i s Modrićem. Možda čak i izraženije. Jer, naš nogometaš, aktualni kapetan vatrenih, bez pretjerivanja, spada u 10 najvećih nogometaša 21. stoljeća! Šteta je samo što takva igračina nikada neće zaigrati na novom nacionalnom stadionu. Nažalost, uz sve uspjehe koje su nam nogometaši priredili posljednjih godina, nikako da ti dečki dočekaju barem početak gradnje stadiona na kojem bi bez srama mogli igrati.
Možda im jednom država i izgradi nešto što odavno zaslužuju, kad su mogli nedavno Albanci i Sj. Makedonci, valjda ćemo i mi. A sa stadionom ili bez njega, ne sumnjamo da će nas nogometaši uveseljavati i u idućih 20, 30, 50 godina.
Evo Dinamo želi sam napraviti stadion, ali i to je problem nekima.