Klubovi su u strahu, hoćemo li uskoro doznati i detalje Modrićevog transfera?

Julian Assange uzdrmao je svijet sa svojim WikiLeaks, arhivom dokumenata s brojnim brižno čuvanim tajnama vlasti svake od zemalja svijeta, što su akteri razotkriveni u dokumentima doživjeli kao izdaju. Iako su razni aktivisti i javnost pozdravili WikiLeaks, Assange i suradnici bezbrižno su se bavili svojim poslom samo od 2006. do 2010., da bi potom krenuo progon svim metodama. Od 2012. Assange se nalazi pod zaštitom ekvadorskog veleposlanstva u Londonu.

Iako možda više nikad neće moći napustiti svojevrsni kućni pritvor, može biti ponosan jer napravio je nešto revolucionarno i dao motiva drugima da se bave sličnim otkrićima. Baš kao što se bavi Football Leaks, ali uz iznimku da ne čine pogrešku Assangea u smislu javnih istupa pod imenom i prezimenom. U anonimnosti održavaju svoj blog na WordPressu i s početkom ove godine su agresivno krenuli razotkrivati neke od najvećih nogometnih transfera na svijetu.

Čelnicima klubova i menadžerima nije nimalo ugodno, a mediji i javnost uživaju.

Jer, brojni detalji inače javno obznanjenih informacija zadržani su u tajnosti, upisani sitnim slovima na brojnim klauzulama i da nije Football Leaksa, teško da bismo ikad znali koliko je stvarno koštao Gareth Bale i na koji način posluju Real Madrid, Barcelona i agenti koji su posrednici u poslovima. Nisu to revolucionarni podaci kao oni u WikiLeaks, ali nisu ni za baciti.

Kao na Wall Streetu

Ne samo da nogomet odavno nije igra za radničku klasu već je neko vrijeme igra za multimilijardere, koji iza kulisa sport mogu koristiti za nečasne radnje, što se potvrdilo kroz slučaj silnih uhićenja, smjena i suspenzija u Fifi i Uefi. Ako su predsjednici krovnih nogometnih organizacija, kao Sepp Blatter, Michel Platini, Ricardo Teixeira ili João Havelange, upleteni u razne malverzacije tad možemo samo nagađati što se događa u klubovima čija procijenjena vrijednost prelazi tri milijarde američkih dolara. Uzmimo za primjer Bayern i pravomoćno osuđenog Ullija Hoenessa. Čovjek je godinama varao na porezu, “zamračio” 28,5 milijuna eura i nakon što su ga razotkrili sve je priznao te vratio novac i završio na tri i pol godine u zatvoru. Naravno, nikad nećemo znati je li stao na 28,5 milijuna ili se “omastio” s mnogo više novca. I upravo zato treba pohvaliti Football Leaks, upravo zato nam je potreban.

Svakako, znači to i nama u Hrvatskoj podosta jer ovdje se uvriježilo ne otkrivati detalje transfera, a objavljuju se javno samo brojke koje odgovaraju klubovima ili menadžerima. Primjerice, nikad ne znamo koliko odlazi igraču, koliko njegovom agentu, koliko odlazi klubu, koliko se na sve plati poreza, koje klauzule donose dodatnu zaradu... Luka Modrić je najbolji mogući primjer jer oborio je sve rekorde Prve HNL odlaskom u Tottenham 2008. godine za 21 milijuna eura, a potom i u Real Madrid 2012. godine za 30 milijuna eura. Tko je organizirao transfer, tko je dobio proviziju, koliko transfer može porasti u budućnosti ovisno o klauzulama... nepoznanica je i nadajmo se da će Football Leaks to uskoro razotkriti.

Baš kako su razotkrili nekoliko transfera u kojima je sudjelovao Real Madrid. Riječ je o Garethu Baleu dok je dolazio iz Tottenhama, potom o Mesutu Özilu kad je odlazio iz Reala u Arsenal i kad je Raphael Van Der Vaart napustio “kraljevski klub” i otišao u Tottenham. No na samoj stranici brojni su transferi, među njima mnoštvo onih iz i u Portugala, što nam otkriva da iza Football Leaksa stoji netko povezan s “portugalskom vezom” kojoj pripada jaki agent Jorge Mendes. U svojoj agenciji zastupa Joséa Mourinha, a on je pak u svaki klub gdje je došao povlačio portugalske igrače za sobom. Odnosno, igrače iz portugalske lige. Osim njega, Mendes predstavlja Cristiana Ronalda, Jamesa Rodrigueza, Diega Costu, Di Mariju, Mangalu, Marcosa Roja i Falcaa. Samo u ljeto 2014. “okrenuo” je od provizija na transferima tih nogometaša 32 milijuna eura. A svi njegovi “klijenti” vrijede ukupno 673 milijuna eura!

Jorge Mendes i Radamel Falcao

Pozadinu njegova poslovanja ne znamo, ali uz sve ove dokumente barem se približno može kazati kako se sve skupa radi. Naime, agenti često uzimaju i do 30 posto provizije za određeni posao, zbog čega “pumpaju” cijene igračima. Zato je Falcao i otišao u Monaco, koji je jedini bio spreman platiti 50 milijuna eura. A to je bio potreban iznos da bi se Mendes mogao namiriti, zajedno s igračem i klubom iz kojeg odlazi. Uzeo je na tom transferu 20 posto i navedena je klauzula da, ako Kolumbijac napusti Kneževinu u prve dvije godine, to može samo za svotu od minimalno 50 milijuna eura.

Nogomet je u drugom planu

I daleko od toga da samo agenti raznim stavkama “pumpaju” transfere, tu su i klubovi. Dovoljno je vidjeti sve detalje transfera Mesuta Özila u Arsenal 2013. godine. za 50 milijuna eura. Svjesni o kakvoj klasi se radi, u Madridu su dodali i stavku po kojoj topnici moraju platiti 44 milijuna eura odjednom, a ostatak u tri rate tijekom dvije godine. Naravno, tu su i tzv. “kamate na transfer” uključene jer olakšica u vidu plaćanja rata ne dolazi besplatno. Arsenal za svaki plasman u Ligi prvaka do 2019. mora plaćati po milijun eura Realu sve dok je Özil član kluba. Nije ni to sve, Real ima i pravo prvokupa ako Nijemac bude na transfer listi, a ako se tog prava odreknu i dopuste drugima da ga kupe, dobit će 33 posto od transfera – ako prelazi 50 milijuna eura!

Priča s Garethom Baleom još je zanimljivija jer dokazalo se da je Real obmanuo javnost. Prema ugovoru, cijena Velšanina bila je 91.589.842 eura, ali se madridski klub odlučio za obročno plaćanje te je na kraju isplatio 99.743.542 eura, čemu treba dodati 1.015.875,80 eura plaćenih od Reala u mehanizam solidarnosti Fife kao odštetu klubovima za koje je Bale prethodno igrao. To znači da je koštao 100.759.417,80 eura. Sve to plaćeno je na četiri rate, a posljednja dolazi na red ovog ljeta. Tottenham nije dodavao nikakve dodatne klauzule, osim one da ako neki klub iz engleskog Premiershipa ponudi do 2019. godine iznos za kupnju Balea, Spursi imaju 72 sata da se odluče hoće li nadmašiti tu svotu jer pripada im pravo prvokupa.

Nesretni Falcao pak pod pritiskom Mendesa i dalje vrijedi mnogo više no što bi realno trebao vrijediti. Zato i jest na posudbama, a ova u Chelsea izvedena je zanimljivo. Kad bi se londonski klub odlučio angažirati Kolumbijca, morao bi platiti 25 milijuna eura odmah, odnosno još 25 milijuna eura do 15. srpnja 2017. godine. Nažalost po Falcaa, to teško da će se dogoditi jer u Chelseaju igra malo, a zabija još manje...

Primjera poslovanja je na desetke i svi su izvedeni po istoj špranci, na sve moguće načine da se zadovolje sve strane i na kraju zapravo može izgubiti samo igrač. I navijači. No kao da je onima koji u nogometu vide samo financijski dio priče to bitno.

>> Arsenal bi za Özila mogao Realu platiti još 16,5 milijuna eura!