Nogometni salary cap još dugo utopija

Bezobrazno visoka Ronaldova godišnja plaća u Real Madridu od 13 milijuna eura opet će otvoriti pitanje uvođenja salary capa ili ograničenoga budžeta za plaće nogometnih klubova. Njegov stjegonoša je predsjednik Uefe Michel Platini otkad su prije nekoliko godina nenormalno visoki ugovori igrača Chelseaja postali nelojalna konkurencija svim engleskim klubovima.

No, kako je Uefa energična i ažurna samo kada treba kazniti Pobedu iz Prilepa zbog namještanja u “pretkolu prvoga pretkola” ili Zvezdu kada Delije na Marakani naprave koreografiju “Uefa mafija”, posve je jasno da se još neko vrijeme neće pronaći instrument kojim bi se spriječilo “divljanje” plaća najboljih svjetskih nogometaša. Vjerojatno će i Ronaldovih 13 milijuna već sljedeće godine pasti s vrha rang-liste.

Nakon neobuzdanoga Florentina Pereza, tvorca Galacticosa 1 i 2, sada se očekuje velika ofenziva Arapa. Odnedavno je vlasnik Manchester Cityja, šeik Mansour bin Zayed al-Nahyan, najbogatiji čovjek u britanskom nogometu, a njegovo bogatstvo procjenjuje se na 16,5 milijarda eura.

Manchester City zimus je Milanu nudio za Kaku 100 milijuna eura što bi Talijani odmah uzeli, ali je transfer minirao Kakin otac. Danas City ima najbolje plaćenoga nogometaša na Otoku, Brazilca Robinha, s gotovo 190.000 eura tjedno. Taj klub zasad nije privlačan najvećim svjetskim zvijezdama jer još uvijek ne može ući u borbu za engleski naslov, ali približava se dan kada će jedna Arapinova kupnja sve promijeniti.

On prvo cilja na veliko trenersko ime, poput Lippija, Capella, Mourinha ili Hiddinka, koje bi privuklo i igračke megazvijezde.

U doba recesije iz koje je Uefa izuzeta ona se ipak trudi pokazati da joj je stalo do klubova. Uefa predlaže ograničavanje broja igrača u klubovima na 25, koliko ih se može i prijaviti za europska natjecanja, kako bi se smanjili sve veći troškovi za plaće.

U NBA 56 mil. dolara
William Gaillard, savjetnik Michela Platinija, tvrdi da je smanjenje broja profesionalnih ugovora korisnije rješenje u borbi protiv financijske krize od prijedloga za uvođenje salary capa koji postoji u američkim profesionalnim ligama. Tako je, primjerice, salary cap u NBA-u u protekloj sezoni iznosio 58,680 milijuna dolara po momčadi.

Uefa u vezi s tim prijedlogom pregovara s Europskom udrugom klubova, predstavnicima najjačih europskih liga i Svjetskom udrugom profesionalnih igrača FIFpro. Gaillard je naglasio da bi se uvođenjem salary capa trošak klubova smanjio od 50 do 60 posto.

– Ideja o uvođenju salary capa dobra je – tvrdi najugledniji hrvatski nogometni menadžer Marko Naletilić. – No, ona je u embrionalnoj fazi i do njezinoga dolaska na svijet još je dalek put.

Naletilića nije iznenadilo to što je Real Madrid odlučio platiti Ronalda 13 milijuna eura godišnje, jer on je danas više od običnog nogometaša.

– Dosad je najbolje plaćeni svjetski nogometaš bio Zlatan Ibrahimović u milanskom Interu sa 12 milijuna eura po sezoni. Ali, on je samo fantastičan nogometaš, ne i marketinški brend poput Davida Beckhama, jer s Englezom u paketu ide i planetarno popularna supruga. Zlatan se jednostavno s Morattijem našao u pravo vrijeme na pravom mjestu i svaki je euro opravdao – kazao je Naletilić.

Što bi europskom klupskom nogometu donio salary cap?

– Goleme plaće ne bi bile glavni motiv nogometašima za transfere, tržište bi se uravnotežilo, smanjile bi se kvalitativne razlike među klubovima. Međutim, vjerojatno to nije svima u interesu. Kao što znate, klubovi su protiv – zaključio je Naletilić smatrajući da ograničeni budžeti klubova u ovom trenutku nisu izgledni.

Kada je Platini prvi put, prošloga ljeta, objelodanio ideju o salary capu, prvi ga je podržao Bayernov dopredsjednik Karl-Heinz Rummenigge. On tada nije zastupao samo interese svojega kluba nego cijele Bundeslige koja je, zbog financijske inferiornosti, davno izgubila korak s Englezima i Španjolcima. Njemački klub nije bio europski prvak od 2001. godine, kada je okrunjen Bayern, a otad nijedan nije bio u finalu. Nema novca, nema trofeja.

Za usporedbu, Englezi su u posljednje dvije sezone u polufinalu Lige imali po tri predstavnika. Nije stoga nimalo čudno što su na Otoku potpuno hladni prema novoj Platinijevoj revoluciji.

Bayern promijenio stav
Protekle zime šef engleske Premier lige David Studamore hladno je poručio Platiniju: “Zaboravite, ništa od toga!”

I vodeći europski klubovi protiv su uvođenja novčanog ograničenja pri kupnji igrača. Udruženje klubova (ECA), koje broji 137 članova, smatra da uvođenje salary capa ne bi bitno smanjilo troškove njihova poslovanja. Čak je i Rummenigge korigirao svoj stav, jer sada je i Bayern počeo “lupati” svote od kojih boli glava smatrajući da se samo na taj način može suprotstaviti vladavini Engleza. Bayern je u ovom prijelaznom roku već potrošio 43 milijuna eura.

Rummenigge smatra da je važnija primjena sustava licencija koje je propisala Uefa. Ona je objavila 34 kriterija koje klubovi moraju ispuniti za sudjelovanje u europskim kupovima.

– Većina naših članova smatra da je kontrola financija preko sustava licencija iznimno važna – kazao je Rummenigge.

Michel Platini pod svaku cijenu želi ostati zapamćen kao dobrotvor iz Nyona koji želi dati šansu europskim miševima. On se, deklarativno, bori za njihove interese, pa im omogućuje lakši pristup lukrativnoj Ligi prvaka te sudjelovanje u novoosnovanoj Europskoj nogometnoj ligi, što su zapravo mrvice u odnosu na ono što se dijeli za stolom rezerviranim samo za velike. Zbog njih nikada neće biti salary capa, jer upravo su Ronaldo, Kaka, Ribery, Ronaldinho... jamstvo da će Uefa sljedeće sezone još više napuniti blagajnu. Profit je jedino što je zanima, pa se sada, među ostalim, razmatra ideja da odmor između poluvremena bude 20 minuta kako bi se potrošilo što više heinekena, amstela i ostalih pića Uefinih sponzora.

Zato je pravo Platinijevo lice onaj Hauge što je u Maksimiru pokrao siromaha protiv Werdera ili onaj drugi norveški razbojnik koji ne preza ni od drske pljačke usred Londona, Abramoviču pred nosom.

Uefa za Barcu
U Uefi se ništa ne događa slučajno, pa se tako priča kako Chelsea nije omiljen u Nyonu i da su samo čekali pravi trenutak za osvetu zbog grijeha iz prošlosti. Nije, primjerice, zaboravljeno kako je Mourinho svojedobno provocirao da su tadašnji trener Barce Rijkaard i švedski sudac Frisk bili udruženi protiv Chelseaja. A je li slučajno da Barcelona dobije takav “poguranac” u polufinalu Lige prvaka ako se zna da je šef svih europskih sudaca Španjolac Villar? Naravno da je Barca zaslužila finale i naslov, ali ona je hotel u Rimu rezervirala i prije londonskog polufinala.

Platini je želio finale Barca – ManUtd koji je, prema istraživanju MasterCarda, jednoga od sponzora Lige prvaka, donio europskom gospodarstvu prihod veći od 310 milijuna eura, a Barcelona je zaradila više od 110 milijuna eura.