Pred nama je nova noćna mora hrvatske reprezentativne košarke. U kvalifikacijskoj skupini za koju se govorilo da u njoj svatko svakoga može pobijediti jedino Hrvatska u prva dva kola nije pobijedila pa će s omjerom 0-2 i jezom čekati veljaču i dvije utakmice sa Švedskom.
A plavo-žuti Skandinavci pobijedili su Finsku kod kuće i pružili iznimno snažan otpor Sloveniji u gostima pa se trenutačno čine kompletnijom reprezentacijom od Hrvatske, koja u sastavu ima i dva igrača bez kluba (Marić, Rogić). Stoga se iz ove perspektive pitamo kako uopće izboriti tri pobjede u preostale četiri utakmice koje bi nam trebale biti dovoljne (nastavi li Slovenija pobjeđivati) za sljedeći krug.
Kako do osam pobjeda?
I što bi zapravo značile te tri pobjede (dvije nad Švedskom i jedna nad Finskom) za nastavak natjecanja u skupini drugog kruga kvalfikacija za SP ako se zna da će za siguran odlazak u Japan, Indoneziju i Filipine (a to su domaćini SP-a) trebati ukupno osam pobjeda. Kako ih još pet (u šest utakmica) izboriti protiv reprezentacija poput Izraela, Njemačke i Poljske ili Estonije?
Ono na što izbornik Veljko Mršić računa su dvije utakmice na prijelazu lipnja u srpanj i dvije u kolovozu za koje će imati dostupne sve najbolje igrače. Dakako, budu li htjeli igrati za reprezentaciju početkom ljeta kada igramo kod kuće s Finskom i u gostima kod Slovenije. A s Bogdanovićem, Zupcem, Šarićem, Simonom, Hezonjom i Žižićem Hrvatska je kadra pobijediti i Sloveniju s Dončićem.
Spomenuti igrači zajedno s mladim i perspektivnim snagama (Prkačin, Gnjidić, Branković, Rudan, Matković) doista mogu činiti momčad koja bi mogla postići visok domet na rujanskom Eurobasketu, ali se isto tako može lako dogoditi da te selekcije ne bude na Svjetskom prvenstvu. Jer, momčad bez naših NBA zvijezda i euroligaških igrača možda neće biti dovoljno snažna da izbori tri neophodne pobjede u četiri utakmice.
Doduše, možda je i u utakmici s Finskom Mršić mogao imati Hezonju i Simona od kojih se, nekako nam se čini, olako odustalo. Primjerice, za razliku od HKS-a, Srbi su radili pritisak na Anadolu Efes da pusti Petruševa za drugu utakmicu prvog kvalifikacijskog kruga i to se i dogodilo. A mi nismo iskoristili kredit koji smo podigli kod tog istog kluba oslobađajući Simona obveze igranja jedne kvalifikacijske utakmice za Eurobasket kada se ona igrala u Istanbulu.
Ne žele li dopustiti da se Hrvatska i drugi put zaredom ne plasira na svjetsku smotru, i trpjeti prezir sportske javnosti, čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza (dvojica Vrankovića, Stojko i Joke, i Rađa) moraju se odlučiti za stranca. I to za igrača jakog na lopti, koji sebi i drugima može kreirati šut..
Nekima se više ne igra
Izbornik Mršić je već nešto u tom smislu pokušavao, no kod odgovornih u Savezu nailazio je na odbijenicu. U današnjim okolnostima nije lako naći igrača izvan Eurolige i NBA lige koji bi donosio prevagu. A možda bi jedan takav bio već nuđeni Melo Trimble, 26-godišnji bek (188 cm) Galatasaraya, igrač koji u Fibinoj Ligi prvaka postiže 16 koševa i tri asistencije po utakmici.
No, kada smo već kod Fibine Lige prvaka, znate li tko je treći strijelac tog natjecanja? Hrvatski centar Ivan Buva (19,8 koševa), kojeg izbornik nije uspio nagovoriti da igra za Hrvatsku. Miro Bilan (32), centar ukrajinskog Prometeja, misli da je dao što je imao, a Tomislav Zubčić, 211 cm visoko krilo, igra dobro u turskom Tofasu, ali odbija Mršića radi osobnog animoziteta jer ga je kao trener Cedevite otpisao usred sezone.
Svi spomenuti igraju za klubove iz Lige prvaka, ali zbog nekih osobnih razloga ne žele igrati za Hrvatsku. Očito ne osjećaju ono iskonsko domoljublje i poštovanje prema hrvatskoj reprezentaciji, a i sve je manje internacionalaca koji će reći “tu sam kad god me domovina treba”.
I zato će izborniku Veljku Mršiću u vremenu koje dolazi biti prilično mukotrpno i teško, pri čemu nas zanima hoće li oni koji su mu odobrili plan pomlađivanja reprezentacije i dalje stajati uz njega. Ili će ga se olako odreći kao što su to učinili s Ivicom Skelinom (nakon samo četiri utakmice) koji se također odlučio zahvaliti veteranima, i to na svoju štetu i štetu hrvatske reprezentacije koja se zbog tri startna poraza, u prve četiri utakmice, nije plasirala na Svjetsko prvenstvo u Kini 2019. A to je bila uistinu velika šteta.
ovo je realna slika, pretjerujete sa očekivanjima... ovakve igrače ima gotovo svaka repka..a nismo ni mladi ni talentirani kako se to želi prikazati!! Nije mi jasno to podmladjivanje na silu..zašto uz Gnjidića nije pozvan Stipčević koji bi mu olakšao posao, skinuo pritisak... Taj Gnjidić je talentiran ali...ima 21 god, a uporno ga se predstavlja kao kadeta... nije usporedba ali generacija Kukoča je u tim godinama imala iza sebe 3 naslova prvaka Europe sa vodećim ulogama po klubovima!!! A mi ove jošrazigravamao a niti jedan neće i ne može biti nositelj u budućnosti!!!