Robert Prosinečki u jednom je razgovoru čestitao Damiru Gojanoviću i Medveščaku na punoj dvorani, ali je zaključio da je to svojevrsni revolt prema Zdravku Mamiću i svemu onom što se događa u Maksimiru i hrvatskom nogometu posljednjih godina.
Je li to baš tako?
– Razočarao me Žuti. Pa mi smo 1967., kada je Dinamo osvojio Kup Velesajamskih gradova, dogovarali s modrima da ne igramo u isto vrijeme, na Šalati je bilo 6000 ljudi, a mi smo bili samo solidna momčad – otkrio mi je Bruno Zajec, bivši hokejaš Medveščaka, čiji je pokojni sin Igor 1990. podignuo zadnji trofej prvaka Jugoslavije.
Tinejdžerske sam godine proveo uz Dinamo u Maksimiru, Cibonu i Medveščak u Ledenoj. Tih godina Zagreb je bio europska klupska metropola, košarkaši i vaterpolisti osvajali su naslove prvaka Europe, kasnije su to ostvarili rukometaši, odbojkaši su dva puta bili europski doprvaci. Vrhunskog sporta bilo je u izobilju, no sjećam se da sam tada kao sportski zaljubljenik pročitao tekst u Sportskim novostima s naslovom: “Hokejaši Medveščaka s tri Kanađanina protiv Crvene zvezde!”. Prokišnjavao je krov u Ledenoj, sjedio sam na današnjem mjestu Medveščakova sektora B, okupilo se 2500 gledatelja. Allison, Didcot i Coflin su igrali, rezultata se ne sjećam, ali sa svakom utakmicom bilo je sve više gledatelja, a krajem 80-ih za hokej na ledu tražila se ulaznica više kada su medvjedi tri puta zaredom osvojili prvenstvo bivše države.
Iako je sportska ‘trpeza bila bogata’, hokej na ledu je živio. Dobro, sporadično je bio pred gašenjem, jer objektivno, nemamo infrastrukturu i masovnost da bi se hokej mogao razviti u veće natjecanje.
A onda se “ukazao” bivši kapetan i igrač kluba Damir Gojanović, okružio se s nekoliko bivših suigrača, koji su također poslovno sposobni, i u Zagreb su u roku od pet godina doveli drugu najbolju hokejsku ligu svijeta. Kako? U memoriji je imao da Zagrepčani vole hokej na ledu, znao je da im nakon Gradečkog mora ponuditi nešto više od odličnih Rusa, da im mora dovesti kvalitetne suparnike. I onda je iskopirao američki model. Stvorio je klub na tržišnim osnovama, po kapitalističkom modelu. Pronašao je novac i nije uzeo od poreznih obveznika da bi zatvorio financijsku konstrukciju.
Publika je prepoznala poštenu priču i vidjela hokejsku arenu gdje se igrač ne može sakriti, gdje se mora do kraja srčano boriti da bi preživio, i to želi konzumirati. Klub je rastao svakim danom i Rusi su to prepoznali. Pomogli su, a Gojanović je opet u prvoj sezoni pokazao da je to i zaslužio. Stvorio je kvalitetnu momčad, doveo odličnog trenera i može se dogoditi da u prvoj rundi doigravanja (osmini finala) izbjegne Dinamo iz Moskve i SKA iz Sankt Peterburga - dva diva te lige - i potuče se za četvrtfinale. I ako volite sport, ako još niste bili na hokejskoj utakmici, dođite, prosudite sami želite li za to izdvojiti novac.
Damir Gojanović, čovjek koji je stvorio moderni Medveščak, potpuno otvoreno ulazi u nadigravanje za Gagarinov kup. Da, on je ‘astronaut’ koji je pronašao novi sportski planet, pokazao put prema kojem će, čini mi se, hrvatski sport morati kročiti.