Dinamov kapetan, 29-godišnji Arijan Ademi, ima ponudu španjolskog prvoligaša Huesce. Uzeo je time-out za razmišljanje o mogućnosti odlaska na Pireneje, ne želeći se o tome izjasniti sve dok Dinamo ne odigra sudbonosnu utakmicu s Estoncima za plasman u Europsku ligu. No jasno je da Ademi i te kako razmišlja i o Huesci, ali i o svojoj budućnosti u Dinamu, Dinamu koji ni izbliza nije slika onoga kluba i one silovite momčadi koja je Europom jurišala prije godinu dana.
Huesca je Ademija željela sredinom ljeta, ali on je tada tu ponudu glatko odbio. Ljetos je još sanjao o Dinamu u Ligi prvaka, nasuprot borbi za ostanak u španjolskoj ligi, a naravno i primanjima koja ga nisu mogla pokrenuti iz Zagreba. Uostalom, jednom je već odbio sjajnu ponudu iz Emirata, pokazujući tada ne samo lojalnost Dinamu, nego i otpor prema šupljini arapskih milijuna. Oni ga ne bi mogli usrećiti ako nisu začinjeni ozbiljnim natjecateljskim nabojem i zanosom. A toga u pustinji nema...
Pogrešna klupska politika
Španjolska je, pak, druga priča. Pa iako Huesca nije klub s blistavom prvoligaškom perspektivom, iako je riječ o malome gradu s nešto više od 50 tisuća stanovnika, Primera je uvijek Primera. Je li primamljivije igrati protiv Real Madrida, Barcelone, Atlética i Seville ili protiv Gorice, Belupa, lokosa ili Varaždina?
Uostalom, Ademi se bliži tridesetoj i možda je ovo baš prilika za iskorak u karijeri. Istina, možda dugogodišnji Dinamov kapetan zaslužuje bolje od male Huesce, ali isto tako – možda je kapetan Dinama zaslužio i bolji Dinamo. Dinamo koji ne ispada od Mađara, Dinamo koji je svojom izvedbom magnetski privlačan i neodoljiv, a ne kilav i bezličan, Dinamo koji neće rasprodati sve što vrijedi, nego će opet graditi veliku momčad. A to se u ovom trenutku i ne nazire.
Dinamo je, prema svemu što ovih dana objavljeno, trebao dovesti niz megapojačanja i time demonstrirati autoritet velikoga kluba, regionalne sile kojoj se ne može odoljeti. A ispada da u potrazi za pojačanjima nisu otišli dalje od – Kajzerice. Pojačanja su im došla – tramvajem.
A to još donedavno nije bio slučaj, kada su primjerice u Dinamo, kakvi god oni bili, poželjeli doći igrači iz francuske (Theophile, Moubandje), njemačke (Hajrović) ili engleske lige (Pinto). U eri nakon Bjelice pohvalili su se dolaskom Velšanina Burton iz Arsenala, a s 20 godina i s reputacijom mlade zvijezde ‘topnika’ u Dinamu se nije izborio za poziciju. Sada igra za Dinamo II u drugoj ligi...
Ne, više ništa u Dinamu nije isto kao prije godinu dana. Tada su se igrači imali oko koga (Bjelica) i oko čega (Liga prvaka) ‘okupljati’, a danas iz Dinama svi bježe čim se pojavi bilo kakva šansa. Evo, Dilaver će radije izabrati borbu za ostanak u turskoj ligi s Rizesporom nego igranje u Europskoj ligi s Dinamom. Kadzior je bez razmišljanja pohitao u mali španjolski Eibar, a Moro odletio za mirisom love u Moskvu. Svugdje je bolje nego u ovakvom Dinamu...
Jedini s osam naslova za plave
Stoga i za Ademijeve dvojbe, ako one postoje, treba imati razumijevanja. Iako pravi kapetan posljednji napušta brod koji tone, iako je Ademi već postao Dinamova ikona (271 nastup od 2010. godine) koja ne trči za novcem, u ovoj pomrčini od ozračja i pustoši od ambicija, nitko mu ne bi mogao zamjeriti kada bi se oprostio od Dinama.
Ono što bi Ademija moglo zadržati njegova je glad za rekordima. Naime, ostane li Arijan ovu sezonu u Maksimiru, mogao bi postati najtrofejniji Dinamov nogometaš u povijesti. On je već sad rekorder u jednoj kategoriji, kao jedini Dinamov nogometaš s osam naslova prvaka, a po ukupnom broju trofeja trenutačno je izjednačen je sa Sammirom (14-14).
Također, Ademi lovi i Sammirov rekord od 76 europskih nastupa za Dinamo. Trenutačno ih ima 71.
Napisati ovakav članak na dan utakmice...bio je Zdravko u pravu.