Novosel: Naježim se kad se sjetim Lige prvaka

U jednom drugom sportu Mirko Novosel čeka veliko priznanje, uskoro će ući u Košarkašku kuću slavnih u Springfieldu. Za sve što je učinio u košarci, kako u bivšoj državi, tako i za Hrvatsku, za Cibonu. No, danas je red sjetiti se i Mirka Novosela u nogometu.

Naime, on je kao direktor Dinama, tada Croatije, iskusio što znači igrati u Ligi prvaka. Kao direktor plavih imao je priliku u Maksimiru organizirati najveće nogometne spektakle. Jedan od takvih čeka nas danas, Dinamo će u susretu s Werderom tražiti put do Lige prvaka.

- Imaju plavi šanse, dajbože da uđu u Ligu prvaka, to je doista nešto posebno. Imaju veliku priliku i nadam se da će uspjeti - optimističan je Novosel.

Sutrašnja utakmica podsjetila ga je na jednu iz njegova razdoblja.
  - Na onu kad smo u Zagrebu pobijedili Celtic s 3:0. Mnogo je toga slično i danas, moglo bi se ponoviti.

  Novosel je iskusio što znači organizirati utakmice Lige prvaka.
  - Nije to nimalo lagan posao, radili smo tada po 18 sati dnevno da bismo sve napravili kako treba. Uefa je jako stroga, pogotovo u Ligi prvaka. Morali smo prekrivati sve reklame, i one na vrhu reflektora. Po nekoliko njihovih komisija dolazilo je u Maksimir. Najviše su inzistirali na sigurnosti, ali i na mnogim sitnicama.
 
Što Dinamo organizacijski mora napraviti da bi došao na tu razinu iz Lige prvaka?
 - Nisam upućen u sadašnje stanje. No, i tada je u Dinamu radio Damir Vrbanović, i sada je tamo i zna najbolje što još treba.

Novoselu su u sjećanju posebno ostale dvije utakmice Lige prvaka.
 - Onaj remi na Old Traffordu, na tom sjajnom travnjaku. I danas se naježim samo na sjećanje na taj travnjak. Na treningu i prije utakmice, sve je bilo veličanstveno, pa i rezultat. I ona u svijetu potpuno neočekivana pobjeda nad Ajaxom u Amsterdamu.

Ulascima plavih u Ligu prvaka dvije sezone uzastopce, 1998. i 1999., ali i igranjem u Kupu Uefe godinu prije nastala je euforija u Zagrebu.
 - Najgore pitanje, a najčešće koje mi je dolazilo, bilo je - imate li ulaznica? Skrivali smo se tada od ljudi, od prijatelja, znanaca i onih za koje nikad dotad nisam čuo, to je bilo strašno. Ma bilo je to teško, ali tako lijepo. Da se barem ponovi.