U povodu 70 godina otkako se njihov počasni predsjednik počeo baviti sportom, Mirku Novoselu je u Košarkaškom klubu Cibona upriličena mala svečanost.
Tog jubileja prisjetila se nova uprava kluba na čelu s predsjednikom Marijem Petrovićem i direktorom Maurom Lukićem koji su mu i uručili posebnu plaketu.
A tvorcu velike Cibone (dvostrukog europskog prvaka) godilo je takvo okupljanje jer je, između ostalih, imao prilike i susresti se sa trojicom svojih bivši igrača - Mihovilom Nakićem, Androm Knegom i Veljkom Mršićem - ali i s bivšim suradnicima kao što su doktor Božidar Fučkar, trener Rusmir Halilović, bivši glavni tajnik Udruženja košarkaških trenera Europe Velimir Vuga te klupski kroničar i osobni biograf Zoran Kovačević.
- Mirko, vama od srca hvala za sve što ste dali ovom klubu a mi ćemo se potruditi da učinimo Cibonu onakvom kakvu Zagrepčani zaslužuju - kazao je predsjednik Petrović koji nije u nikakvom srodstvu s klupskom legendom Acom Petrovićem kojem je na ovom skupu također bilo mjesto ali njega nije bilo.
- Drago mi je da smo se na ovaj način prisjetili najvećih uspjeha ovog kluba i to na ovom mjestu, u Košarkaškom centru Dražen Petrović, kojeg smatram svojom najdražom "medaljom". Naime, ja sam uvijek govorio da sam osvojio 39 medalja, ali da mi je najdraža ona 40. a to je izgradnja Cibonine dvorane. Vidim da su prvi koraci novog vodstva bili vrlo uspješni, a ja ću, koliko mi zdravlje dopusti, biti uvijek spreman pomoći - bile su riječi zahvale najtrofejnijeg hrvatskog košarkaškog trenera koji je kao takav 2010. godine imenovan počasnikom Kuće slavnih.
Zahvalio se Novosel i Nakiću i Knegi, igračima koje u svim svojim intervjuima spominje kao "nosive zidove" velike Cibone koju su na najvišu europsku razinu odveli genijalci poput Kreše Ćosića odnosno Dražena Petrovića.
- Pored autoriteta znanja kojeg je neupitno imao, Mirko je bio i odličan psiholog pa je znao pristupiti svakom igraču baš kako je to ovome trebalo - ispričao je Mihovil Nakić koji je bezpogovorno prihvatio svoju ulogu radnog igrača a imao je igrački arsenal istinske zvijezde.
Koliko je Novoselu kao treneru bilo teško zadovoljiti skorersku glad jednog Dražena Petrovića s obzirom da jaki pojedinci nekad znaju podvrgnuti momčad sebi i svojim potrebama?
- Mogu reći da je Mirko imao i sreću da smo mi ostali u momčadi bili takvi karakteri da nismo bili toliko opsjednuti koševima.
A jedan od tih koji nije bio gladan koševa bio je upravo Nakić koji ističe:
- Ja sam bio već u godinama kada nisam toliko težio osobnom dokazivanju. U Draženovoj igračkoj moći, a prije toga i Ćosićevoj, ja sam vidio priliku da osvajamo trofeje što se i događalo.
A u tom osvajanju vrlo značajna karika bio je, sa svojim 205 centimetara, prvi centar Andro Knego koji se ovako sjeća "coacha" Novosela:
- Bojali smo ga se. S reprezentacijom je bio dvaput prvak Europe, imao je autoritet znanja i rezultata, pa smo ga morali slušati.
Je li tjerao igrače s treninga?
- Ne, nije bilo te vrste kažnjavanja, ali jest kaznenih sprinteva pa i novčano što se meni nikad nije dogodilo. Uostalom, tamo pod kraj moje karijere, kada sam bio zreliji igrač, Mirko je imao drugačiji odnos prema meni. Kao mlađeg me "naganjao" a kao starijem mi je znao malo i podilaziti pa i nagraditi me. Zapravo, on je nas igrače znao u dušu i znao je kako s kim treba.
Jedan od onih koji su imali priliku igrati pod Novoselovom dirigentskm palicom bio je i današnji izbornik Veljko Mršić koji se prisjeća:
- Prema treneru Novoselu mi mladi igrači osjećali smo veliko strahopoštovanje pa je na njegovim treninzima vladala velika disciplina. A on je stalno stalno stavljao naglasak na ono bazično. Sjećam se da je tehniko Darko Marijanović, po njegovu naputku, vodio statistiku na način da je pratio koliko si puta nisi vratio u obranu, koliko puta nisi zagradio skok ili koliko puta si bio probijen u obrani u igri jedan na jednoga. I ta je statistika određivala tvoj status u momčadi. Ako ne spriječiš kontru, ako ne zagradiš, ako te lako probiju, sve su to lagani koševi za suparnika i to čini razliku.
U ovoj decentnoj prigodi pojavio se i prim. dr. med. Božidar Fučkar koji se pojavio u sakou starom 45 godina. Popularni "Faker" (tako su navodno Amerikanci izgovarali njegovo prezime) na svim Ciboninim putovanjima bio je zadužen za održavanje atmosfere. Ali i za strateški upliv u utakmicu kakav je bio ovaj:
- Igrali smo u Moskvi protiv CSKA i pred sam kraj utakmice Mirko više nije imao niti jednu minutu odmora a trebalo mu je. Čim sam vidio da je jedan naš igrač pao na parket ja sam uletio na teren, prije toga namjerno otvorivši svoju liječničku torbu, tako da mi se po parketu prosuo cijeli sadržaj, sve tablete, kreme, zavoji, igle, škare.. Dok smo mi to sve pokupili bio je to najduži time-out kojeg je Mirko ikad održao - prisjetio se Fučkar.
Szeged: Hrvatski i srpski navijači u gradu uoči početka utakmice
Cibona je hrvatska svetinja i njeno trenutacno stanje realno odraža stanje sjajne Hrvatske, poštenih hrvata i sposobnih hrvatskih sportaša.