Tri dana nakon otvaranja Univerzijade, čiji je vrhunac bio Draženovo paljenje baklje, otvorena je dvorana koja već gotovo tri desetljeća nosi ime tog košarkaškog velikana. Zbilo se to prije 35 godina, a na tu obljetnicu podsjetio nas je Mirko Novosel, legendarni košarkaški trener.
Cibonina dvorana nije otvorena košarkaškom utakmicom, nego koncertom Zagrebačke filharmonije, kojoj je dirigirao čuveni maestro Lorin Maazel.
Iz bazena je rasla trava...
A od domaćinstva svjetskih igara studenata glavni hrvatski glavni grad imao je vitalne koristi. Osim izgradnje novih sportskih objekata i obnove postojećih, uređivani su trgovi, ulice i pročelja zgrada... No kako je Zagreb uopće dobio mogućnost da se preporodi organizacijom tog multisportskog natjecanja?
– Te 1982. ja sam bio predsjednik gradskog SOFK-a i mi smo razgovarali o situaciji sa sportskom infrastrukturom. Na Šalati je iz bazena rasla trava, vaterpolisti Mladosti svoje su utakmice morali igrati u Ljubljani jer je bazen pokraj Doma sportova bio preplitak, a Cibona je pak imala problem s dvoranom i treninzima.
A da biste se u to tvrdo komunističko vrijeme mogli u takvo što upustiti, trebala vam je dozvola “drugova” iz Beograda.
– U to vrijeme Stane Dolanc bio je drugi čovjek Jugoslavije, a njega sam upoznao još dok je bio manji činovnik vezan za košarku, a ja izbornik reprezentacije SFRJ. A Dolanc je izlobirao dozvolu Saveznog izvršnog vijeća, i to na iznenađenje predsjednika republičkog Izvršnog vijeća Ante Markovića, kojemu ništa nije bilo jasno. A da je to išlo preko njega, ne bismo tu dozvolu nikad ni dobili.
A glavni tajnik FISU-a Roch Campana u startu je bio skeptičan oko zagrebačke ideje?
– Rekao nam je da će to teško proći zato što je Jugoslavija bila pod tihim sankcijama FISU-a jer je Beograd 1973. otkazao domaćinstvo Univerzijade u posljednji čas. No glavni tajnik SOFK-a Malović i ja ipak smo otišli na sljedeći sastanak FISU-a, u Rim, i predstavili svoj prijedlog, i to tako da smo u veleposlanstvu SFRJ organizirali roštiljadu. Događalo se to u vrlo lijepoj rezidenciji koju je Mussolini svojedobno dao Paveliću i koju je potom, 1945., otkupio Tito.
A protukandidati su bili Indianapolis, New Delhi i Brisbane.
– Da bismo iz utrke izbacili Indianapolis, ja sam zamolio prijatelja Davea Gavitta da uvjeri Indianapolis da je za njih bolje kandidirati za domaćina Panameričkih igara. A u Edmontonu, domaćinu Univerzijade 1993., uvjerili smo delegaciju Brisbanea da im je najbolje da, dok čekaju svoj termin za prezentaciju kandidature, otići na izlet u Calgary, a mi smo za to vrijeme lobirali.
A članove FISU-a obrađivalo se na sve moguće načine.
– Do španjolskog člana FISU-a Jesusa Hermide, inače ministra sporta u prvoj postfrankovskoj vladi, došli smo preko mog kolege trenera Antonija Diaz-Miguela. Japanca Furukashija, inače dužnosnika Svjetskog plivačkog saveza, uvjerili smo da ćemo napraviti nekoliko bazena. Finac je pak bio moj gost dva tjedna u Sarajevu, na ZOI, a preko Miljenka Finderlea, koji je bio ugledan u svijetu veslanja, obradili smo predsjednika Svjetskog veslačkog saveza. I tako smo mi, malo pomalo, pridobili 14 od mogućeg 21 glasa.
No trebalo je zadovoljiti i ego predsjednika FISU-a Nebiola.
– Da bismo bili sto posto sigurni, morali smo Nebiolu dodijeliti počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta. Kad smo njegovu osobnom tajniku predložili najviše državno priznanje, rekao nam je da ga to ne zanima jer ih je već dobio od Brežnjeva, Cartera, Ceauşescua... A s tim doktoratom kod kuće nije išlo glatko. Ideja je bila da tadašnji DIF to predloži senatu, a da to podrže još dva fakulteta, jedan je bio Pravni, gdje smo to dogovorili preko Šeparovića, a drugi Ekonomski, gdje je bio Mato Mikić, kasniji gradonačelnik. No dekanica KIF-a tome se usprotivila pa smo organizirali da ona ode na službeni put, a da mi, uz pomoć njezina zamjenika Borisa Volčanšeka, to ipak isposlujemo. I tako je i bilo.
Zagija ugledao na drvetu
Zanimljivo je kako je nastala maskota Univerzijade.
– Kada sam s Campanom sjedio u uredu na Tuškancu, on me priupitao za maskotu. Baš u tom času, kroz otvoren prozor, ugledali smo kako po drvetu skakuće jedna vjeverica i ja sam rekao da je to prava zagrebačka životinja i da je to naš izbor. Jer, vukovi su bili cibosi, medvjedi su bili na Šalati, lavovi u Maksimiru... Kasnije je animator Nedjeljko Dragić napravio sjajan posao nacrtavši Zagija u varijanti svih sportova koji su bili u programu.
Video - Aco napao Rađu zbog Bojana, otkrio istinu o Draženu i Zvezdi, priznao Tedeschiju da je greška
Mirko je tada, kao veliki, ugledni komunista, napravio velike stvari za Zagreb, Cibonu..i naravno sebe, Univerzijada je promijenila sliku Zagreba..od tada se ništa bitno za sport, nije niti izgradilo...