Predsjednik NK Varaždina Boris Solomun prstom je uperio u Milana Pavličića i Igora Prahića kao glavne krivce za izbacivanje kluba u šestu ligu.
– Sramotno je da mi osoba koja je u klubu tek mjesec dana govori da sam "slučajni prolaznik koji je upropastio klub". Ja sam Varteksovo dijete! U klubu sam bio punih 15 godina – kaže nam Igor Prahić kojem je klub ostao dužan oko 100.000 kuna.
– Iz kluba su sa mnom redovito kontaktirali zadnji dan, pola sata prije zadnjeg roka za ukidanje suspenzije. Radili su pritisak, nudili samo obećanja... No, i na to sam pristao jer volim Varteks. Moj odvjetnik i ja zvali smo ih i nudili im rješenja. Na sve sam pristajao samo da se klub održi iako su me prije dvije godine čak i suspendirali i pokušali mi uzeti šest mjesečnih plaća, što im je u konačnici HNS-a odbio – govori Prahić.
– Činjenica da su 26. ožujka otvorili zahtjev za stečaj dovoljno govori o njihovim planovima. Cijelo se vrijeme izmotavaju i ne žele pronaći rješenje za spas kluba. Ne kajem se zbog odluke da ustrajem na potraživanjima. Da su u klubu htjeli, mogli smo se dogovoriti. Umjesto toga oni su sa mnom kontaktirali pola sata prije isteka roka za ukidanje suspenzije. Krajnje su neozbiljni – ogorčen je Milan Pavličić kojem je klub ostao dužan oko 1,2 milijuna kuna.
– Taj spor traje više od pet godina. Da su mi svaki mjesec barem nešto uplatili, već bi se odavno riješili dugovanja kako prema meni, tako i prema svim drugim igračima. Žalosno je što sada prstom upiru u sve oko sebe, a ne žele prihvatiti svoju odgovornost – kaže M. Pavličić.
Kada gledamo sudbinu kluba pitamo se ponekad koliko smo u stanju nekome pomoći. Ne tvrdim da ni Prahić ni Pavličić nisu zaslužili da im se isplate plaće. Dali se itko zapitao o pisanju kako je Pavličić u Sesvetama u jednoj birtiji dogovarao gažu ispod stola i na crno. Isti takvi sada odlučuju o sudbini kluba u vremenu kada je pronađen novi vlasnik i mogućnost pronalaska rješenja. Zapitaju li se sada ti isti igrači kuda sa svom tom djecom a znamo da je Varteksova omladinska škola jedna od najboljih. Kao djete Varaždinskog kraja i tu sam igrao nogomet nemogu zamisliti da se ovo događa i zato sam pomalo možda bezobrazan prema ovim bivšim igračima. Jesu li se ikada zapitali koliko smo mi novaca primili u naše vrijeme, a klub je eto preko 80 godina egzistirao. Da nam je cilj bio pokopati klub za svoje interese i neisplatu već bi se davnih dana ugasio. Još je veča žalost da smo imali snage to napraviti Varaždinu a istovremeno istu tu stvar toleriramo drugima.To je sramota i realnost HR nogometa