S obzirom na to da su u posljednje četiri godine čak dvaput otkazane sljemenske utrke Svjetskog kupa, zapitali smo se je li u životu direktora Snježne kraljice Vedrana Pavleka (43) ove godine ipak malo manje stresa.
– Stres stalno postoji, a razlika je samo u tome što sada imamo više vremena za detalje jer smo uspjeli osigurati snijeg mnogo ranije nego obično – objašnjavao nam je ovaj neumorni čovjek na Staru godinu, negdje oko 21.30, dok se vraćao sa Sljemena.
Baš kad smo pomislili da se žuri na nekakav organiziran doček Nove godine, Vedran se samo nasmijao:
Silvestrovo radni dan
– Izut ću pancerice i skinuti skijaško odijelo pa se istuširati, a nakon toga sjesti za računalo i raditi do četiri ujutro. Spavat ću samo do devet jer već u deset imam prvi sastanak. Ako budem imao problema s ustajanjem, otvorit ću si prozor i pustiti hladni zimski zrak. Inače, i ja sam kao mlađi živio na najdulju noć, no jednom kad to promijeniš, nema boljeg osjećaja nego kad se probudiš na prvi dan nove godine čiste glave. Prihvatio sam to kao neminovnost, kao što to čine piloti, vozači tramvaja, dežurni liječnici i pripadnici sličnih profesija koji tu noć moraju raditi.
Pavlek nove godine ne dočekuje otkako je Zagreb dobio domaćinstvo za utrke Svjetskog kupa, a prva se zbila 2005. godine. Štoviše, u danima uoči utrke vrlo malo spava.
– Radim dok izdržim, a spavam kad puknem. Odspavam po tri ili četiri sata pa opet radim. I ja i moji suradnici živimo na adrenalinu. Neku večer legao sam u 21 sat, ali sam se probudio u 1.20 i nastavio raditi.
Što pobogu direktor radi usred noći dok njegovi suradnici spavaju?
– Rješavam papirologiju, dijelim suradnicima zadatke za sljedeći dan, čistim elektronsku poštu i SMS poruke. A ovo su dani kada primam po sto telefonskih poziva dnevno i po 150 e-mailova. Problem je u tome što sam dnevno šest do osam sati odvojen od računala zbog odlaska na stazu ili sastanaka.
Zbog tog suludog ritma, čak i onda kada je u Zagrebu, rijetko se viđa s majkom koja s njim živi.
– Mene u Zagrebu nema od 1. studenoga do 20. ožujka, a ovih 20 dana zbog organizacije sljemenske utrke uglavnom kod kuće samo prespavam pa me mama katkada ne vidi i po nekoliko dana čak ni onda kada sam u Zagrebu. No, ona se pobrine da uvijek ima prženih badema koje nosim i na stazu jer svi su ludi za prženim bademima moje mame.
Rijetko se događalo da je staza spremna tako rano.
– Tek jednom ili dvaput imali smo sličnu situaciju kada smo se mogli igrati detaljima. A bilo je i godina kada je snježni top radio do pet ujutro na dan ženske utrke koja je počinjala u 10 sati. Ovaj put već danima prije utrke Crveni spust potpuno je spreman, napravili smo stazu i za zagrijavanje, a otvorili smo i Činovničku livadu. A nakon Snježne kraljice moći će se skijati i na Plavom spustu.
Sljeme je ove godine dobilo zeleno svjetlo osam dana prije prve utrke. Je li se to dogodilo zbog povoljne klime ili zbog kupljenih uređaja za hlađenje vode?
– To je kombinacija i jednog i drugog. Ne sjećam se da je ikada bilo toliko noći i dana sa suhim zrakom. U dva navrata vlaga je bila na samo 7 posto, a u subotu je bila na 25 posto, što znači da se snijeg može raditi i na plus dva stupnja Celzija. Možda će to nekome izgledati nebitno, no s ovim strojevima snijeg se može raditi i na minus jedan i pol stupnja Celzija, dok je prije to bilo na minus dva i pol. U te uređaje investiralo je skijalište.
A skijalište Sljeme jedan je od sponzora utrke. Točnije, to je Grad Zagreb u čijem je ono vlasništvu.
– I ove godine Grad Zagreb snosi oko 25 posto našeg proračuna, u što ubrajam i cijenu skijališta, ZET-ove autobuse te usluge Tržnica Zagreb i Čistoće. Ove godine proračun utrke je 23,6 milijuna kuna.
Koliko je utrka legendi, ove godine posebno bogata zvijezdama, povisila proračun?
– Ta se utrka uklopila u našu standardnu i humanitarnu utrku legendi. Kratka je to staza od katedrale do Manduševca, pa ne čini osobiti trošak. Uostalom, ako se to pokaže dobrom idejom, možda je i ponovimo jer nakon Snježne kraljice tu će biti organizirana škola skijanja sve do 15. siječnja.
Znači, Svjetski skijaški savez nije se uključio u financiranje te svečanosti, bez obzira na to što se slavi 50. rođendan Svjetskog kupa?
– Da. Kažu da su htjeli biti pravedni prema svim organizatorima jer još neki to obilježavaju, poput Wengena.
Pavlek “kriv” za spektakl
Kome je uopće prvom pala na pamet ta ideja o obilježavanju velike godišnjice baš u Zagrebu?
– Sjećam se, bilo je ljeto, i ja sam imao težak dan pa sam nazvao glasnogovornika Erora da se nađemo. Puknuo sam i nisam mogao raditi, no kad smo nas dvojica i vlasnik restorana Mano počeli pričati, došli smo i do te ideje.
Je li mu ta ideja sinula uz neku dobru kapljicu?
– Ne, ali uz dobru papicu vjerojatno jest. Pomisao na takvo što me razbudila pa sam još tu noć razrađivao ideju.
Je li Vedran kao menadžer razradio plan umirovljenja Ivice Kostelića? Može li to biti već ovoga četvrtka?
– O oproštaju na ovoj utrci nismo razgovarali. To će biti isključivo njegova i očeva odluka. Skijanje je Ivičin život, on se s njim budi i liježe, a mi smo u Savezu zaključili da će, s obzirom na zasluge, imati našu potporu dok god bude htio skijati. I priredit ćemo njegov oproštaj kad god i gdje god on to bude želio.
Može li on s visokim startnim brojem 60 i nešto uopće ući u drugu vožnju na Sljemenu?
– Kod njega nije problem startni broj već koljeno koje ga je prije nastupa u Santa Caterini stravično boljelo. On to koljeno više ne može stisnuti – zaključio je direktor Hrvatskog skijaškog saveza.
Pavlek razuman čovjek, odluku ostavlja ivici i gipsu, tamo je razum u deficitu