Obitelj Jurčić neizlječivo je i trajno “zaražena” nogometom. Rafael i Nada, roditelji bivšega hrvatskoga reprezentativca, sada trenera Dinama, i njegova brata Dražena, uživaju u mirovini.
Uz plave od 1953.
Rafael je bio nastavnik, dugo i direktor OŠ “Braća Šimić” u Drinovcima, kasnije direktor Komunalnog poduzeća u Grudama, a Nada u istoj školi knjižničarka. U Grudama i okolici drže da od Rafaela nema odanijeg Dinamova navijača. Takav status ondje nije lako dobiti. Kažu da na broj stanovnika Dinamo nigdje nema tako velik postotak navijača:
Otac Rafael bio je preteča Boysa
Ako BBB imaju preteče, jedan od njih sigurno je Krunin otac:
– Nekada smo iz Gruda išli gledati Dinamo u Mostar i Split, obično na otvorenom kamionu makadamskom cestom. U sto kilometara udaljeni Split često bismo došli pokisli od kiše ili potpuno bijeli od prašine.
- Bilo je i opasnih zgoda, bolje da ih ne opisujem. A u Mostaru smo, s ostalim Dinamovim navijačima iz Hercegovine, odlazili na zapadnu tribinu. Nismo se bojali, bili smo brojni kao i veležovci – kaže Rafael Jurčić.
– U Grudama i čitavoj Hercegovini Dinamo je uvijek imao najodanije navijače. Plave sam prvi put gledao 1953. godine u Maksimiru pred 45.000 gledatelja protiv Crvene zvezde.
- Još se sjećam svih detalja akcije u posljednjoj minuti. Dvornik je dodao Čonču, a ovaj uposlio Stojana Osojnjaka i – bilo je 1:0 za Dinamo, na moju veliku radost – prisjeća se Jurčićev otac Rafael.
– Uh, da moj Kruno ima sada Osojnjaka, siguran sam da bi Dinamo postao prvak! Ali, i ovako će plavi s Krunom na klupi stići do naslova. Jer, čega se on uhvati, nikada ne odustaje, pun je vjere u sebe i gleda samo u zacrtani cilj.
Miš najzaslužniji za Jurčićev uspjeh
- Veliku zahvalnost za ono što je Kruno postigao dugujemo Zdravku Jurčiću Mišu. On je Kruni i Draženu bio i trener i drugi otac. Nažalost, Miš je umro premlad. Čitava naša obitelj pratila je u suzama kovčeg s tijelom od Zagreba do Gruda, gdje je pokopan. Htjeli smo mu se tako zahvaliti, kaže Krunina majka Nada.
Za Rafaela Jurčića Gruđani tvrde da nakon Dinamovih poraza nije mogao spavati:
– Ne samo da nije mogao spavati, nije mogao ni jesti – tvrdi Nada.
Krunini roditelji kažu da je njihov sin sve postigao upornošću i radom, svojstvenima ljudima rođenim na hercegovačkom kamenu.
Najvažniji uz Bandića
– Stariji brat Dražen možda je bio nadareniji nogometaš, ali sudbina mu je bila da igra uglavnom za slabije klubove.
Nisu mislili da će njihov sin postati poznati nogometaš, sada i trener:
– Obojicu sam ih poslao u Zagreb u školu da uče, ali, eto, oni su se okrenuli nogometu. Nije mi zbog toga žao, čak mi je drago. I jedan i drugi bili su jako dobri učenici.
- Kruno je završio srednju strojarsku školu, položio prijamni na Medicinskom fakultetu, dao nekoliko ispita na Ekonomskom... No, profesionalni nogomet i škola nisu mogli zajedno. Dražen je postao inženjer geologije, priča o životnom putu svojih sinova Rafael.
– Kruno ima blizance, sina Filipa i kćer Teu, Dražen sinove Krunu i Marka. Često su u Grudama. Bili su ovdje na berbi grožđa, imamo vinograd – kaže ponosni otac koji ni sanjao nije da će mu sin kao trener Dinama postati najvažniji čovjek u Zagrebu uz gradonačelnika Milana Bandića, rođenog također u Grudama.