Obitelji i meni nagrada je što sam u Dinamu, uživam u ovom trenutku

Nenad Bjelica iza sebe ima lijepu igračku karijeru, bio je i najbolji hrvatski nogometaš u izboru Večernjeg lista (2000. godine), a sad je i u trenerskom poslu krenuo sjajno. Jeste li očekivali da ćete ovako daleko dogurati u nogometu kad ste počeli kao klinac u Osijeku?

– Tada mi je jedini san bio zaigrati za prvu momčad Osijeka. Tome sam se nadao, a sve ovo što je kasnije došlo samo je veliki plus. Tako sam s 23, 24 godine shvatio da bih jednog dana mogao biti i trener, počeo sam i skupljati materijale, a nakon 30. godine upisao sam akademiju i nakon toga bio produžena ruka trenerima na terenu. Kad nešto žarko želiš u životu, onda to i ostvariš. Naravno, moraš uložiti i puno rada, ja sam ga uložio kao igrač, a i sad kao trener. Zadovoljan sam dosad učinjenim, možda je moglo više ili manje, ali idem svojim putem. Ide prema naprijed, polako, ali uvijek idem u veći klub i sigurno da ovo nije vrhunac moje karijere – rekao nam je Bjelica u hotelu u kojem je Dinamo.

To znači da je Dinamo najveći klub u kojem ste radili?

– Sigurno je, Dinamo stalno igra u Europi, iz ovog dijela Europe jedini je u posljednjih 15 godina koji je igrao u skupinama. Jako sam sretan što sam ovdje, iskreno, nakon nekoliko pokušaja mojeg dolaska u Dinamo već sam pomislio da mi Dinamo nije suđen. No, dogodilo se valjda kad se trebalo dogoditi, kad se poslože kockice, kad sve dođe spontano, a sad je baš bilo spontano i veselim što sam u najvećem klubu ovog dijela Europe, od Poljske, preko Češke i Slovačke, Austrije, Bugarske, Rumunjske, cijele bivše države.

U Osijeku ste bili idol, je li vam teško palo kad su prekrižili vaš mural zbog dolaska u Dinamo?

– Ma nije, vjerojatno bi mi prije nekih pet godina puno teže palo, postao sam stariji i mudriji. Shvaćam to kao određeni hir određene grupe Kohorte, jer puno je mojih prijatelja u Kohorti i ne slažu se s time što se dogodilo. No, nisam taj mural ni crtao, tako je grupa navijača odlučila da budem među pet legendi, ako su sad zato što sam došao u najveći hrvatski klub povrijeđeni, ja to poštujem i idem dalje svojim putem.

Imate li trenerski uzori?

– Ne bih rekao da imam uzore, ali uvijek ističem dva trenera. Jedan je Eric Gerets koji me vodio u Kaiserslauternu, njegov način vođenja treninga i kvaliteta treninga sviđali su mi se iako nisam kod njega standardno igrao, ali obožavao sam svaki trening s njim. Drugi je Luis Aragones koji me vodio u Betisu i kod kojeg uopće nisam igrao. Njegovi mi treninzi nisu bili dobri kao Geretsovi, ali njegov odnos s momčadi, vođenje momčadi i liderstvo strašno su mi se svidjeli i mogu reći da sam dosta toga u tome od njega pokupio.

Razgovarao s Ancelottijem

Jeste li išli po Europi gledati treninge nekih velikana?

– Ne previše, bio sam kao igrač i trener puno po Europi i tu sam skupljao informacije, znanja, čitao literaturu. Nisam puno gledao treninge, jednom nam je u akademiji predavao Slaven Bilić i rekao je da je bio kod Arsenea Wengera na treninzima te da je vidio da radi isto što i svi mi. Ono što bih ja volio, a teško je doći do takvih vrhunskih trenera, jest razgovarati o vođenju momčadi. Razgovarao sam o tome s Ancelottijem dok je bio u Real Madridu, ali volio bih i s drugima.

>> Pogledajte razgovor s Ćirom Blaževićem na Večernji TV-u

Nedavno je Matjaž Kek rekao da bi rado došao pogledati vaš trening, hoćete li ga primiti?

– Apsolutno, to mi je velika čast. Bio mi je predavač na trenerskoj akademiji dok je bio izbornik Slovenije i bilo je to jedno od najboljih predavanja koje sam imao u osam godina školovanja, baš je puno govorio o vođenju momčadi. Svidjelo mi se kako je u reprezentaciji napravio pravu grupu momčadi, a onda je sve to napravio i u Rijeci. I kad takav trener kaže da bi došao pogledati moj trening, to me čini jako ponosnim. I kad sam rekao da bih volio porazgovarati s vrhunskim svjetskim trenerima, onda je on jedan od tih trenera.

Puno ste mijenjali životna mjesta, je li vam to postalo naporno?

– Nije, mislim da me to obogaćuje kao osobu, ne samo što sam naučio jezike, nego sam upoznao razne mentalitete. Prilagodba mi nije bila nigdje problem. To mi je uvijek veliki izazov, prilagodba je važna u nogometu, poboljšava te kao trenera.

Ali, trpi obitelj.

– Obitelj trpi cijelo vrijeme, ali to je tako u ovom poslu. A s druge strane obitelj od ovog posla dobro živi. No, vrijeme kad smo zajedno provodimo i više nego kvalitetno. Bio to jedan dan ili deset dana u komadu, provedemo to vrijeme kvalitetno. Znate, netko je sa svojom obitelji svakodnevno, a ne provodi vrijeme s obitelji. Da, velika je sve to žrtva, pogotovu za moju suprugu koja odgaja djecu u Klagenfurtu.

Kako to da je Klagenfurt baza?

– Slučajno, tamo sam završio karijeru, svidio mi se grad, a kad imaš 35 godina, onda razmišljaš o tome da se negdje “skućiš”. Kao što su mi se posložile kockice da dođem u Dinamo, tako su se tada posložile kockice u Klagenfurtu. I dok sam se ja selio okolo, obitelj je bila u Klagenfurtu, stariji sin sad već studira, mlađi još ide u školu. Ovo što sam sad u Dinamu na određeni mi je način nagrada jer sad sam puno s obitelji. Blizu smo, tri-četiri dana možemo biti zajedno, to nema cijenu.

>> Pogledajte tko su najskuplje plaćeni hrvatski sportaši

Što radite u Zagrebu kad se ne bavite nogometom?

– Na relaciji sam stadion-kuća. Mogu s kolegama otići na ručak, imam medijske obveze. Ono što volim jest sa suprugom otići u kazalište, volimo komedije, bio sam već i u “Ludoj kući” i gledao Bitorajca, odem u dobar restoran.

Punac nabavlja kulen, šunku...

Gdje se hranite?

– U klupskom restoranu ili nešto kupim. Supruga kuha, ali ja ne.

Skuha li vam supruga primjerice lonac sarme pa jedete tjedan dana kao naši kad idu u Austriju na skijanje?

– Haha, pa ima u zamrzivaču svašta, napravi mi supruga neke ručkove koji se mogu zamrznuti. Ali, ima u Zagrebu restorana koji sve nude.

A slavonska kuhinja, imate li dobavljača kulena, šunke...

– Tu je moj punac glavni, on nam sve nabavlja. No, ima u Zagrebu dobrih slavonskih i baranjskih restorana pa odemo pojesti dobar fiš-paprikaš, čobanac... Ponekad si tijelo nagradimo tim slavonskim specijalitetima.

Govorite šest stranih jezika uz hrvatski, to je talent ili upornost?

– Morate biti nekakav talent, ali s druge strane, kad naučiš jezik zemlje u kojoj radiš, pokazuješ uvažavanje prema onome koji te doveo, prema zemlji. Time je olakšana komunikacija, a ona je za mene jako važna.

Vratimo se nogometu, govorili ste o vođenju momčadi. Kakav ste vi trener, imate li čvrstu ruku?

– Teško mi je govoriti o sebi, ja mislim da sam humani trener čvrste ruke, haha. Mislim da sam human, ali kad treba, imam i čvrstu ruku, discipline mora biti. No, volim biti i fleksibilan, ne volim vojničku atmosferu, ali reda i rada mora biti.

Dugo ste koketirali s Dinamom, a kad vas je zadnji put nazvao Zdravko Mamić, okončali ste pregovore u rekordnom roku.

– Oko nekih mojih uvjeta, ne samo financijskih, nego općenito o tome kako vidim momčad, to je trajalo pola sata, a onda je bilo malo natezanja oko mojih pomoćnika, ali izborio sam se.

U čemu je tajna vašeg Dinama?

– Mi smo prije svega dobra momčad, svi su ovi igrači pojedinačno dobri, to su zasluge svih trenera koji su ih dosad trenirali, a ono što smo mi pokušali je napraviti dobru momčad. Ne možeš nekoga s 22 godine naučiti da igra nogomet, ali možeš ga naučiti da igra za momčad i da je sve za momčad. Igrači su shvatili moju viziju nogometa, da će svi dobiti šansu, a da tražim samo da oni daju sve za momčad, da svoj ego stave po strani.

Pred vama su dvije utakmice sa Spartakom, zacijelo odlučujuće.

– Ključna je uvijek prva sljedeća, a to je sad ova u četvrtak, želimo je dobiti pa ćemo vidjeti gdje smo, ali imamo privilegij da možemo gledati samo sebe.

Možete li obećati proljeće?

– Mogu obećati da ćemo dati sve da igramo to proljeće. Ja vjerujem u proljeće, a obećavam da ćemo za to proljeće sve dati.

Da možete birati, biste li radije doveli Messija ili Ronalda?

– Haha, Messija jer je za mene najbolji igrač svih vremena.

Gdje ćemo vas vidjeti za dvije godine?

– Pa imam ugovor s Dinamom! Uživam u ovom trenutku i želim da što dulje traje. Ne radim dugoročne planove i ciljeve, ciljeve si postavljam na otprilike tri mjeseca. Kad si tamo postaviš ciljeve, lakše ih je ostvariti, staviš se više pod pritisak. Sad su ciljevi proljeće u Europi, prezimljavanje u kupu i prvo mjesto u ligi – zaključio je Bjelica.

>> Pogledajte potez kojim Modrić izluđuje protivničke obrane

Video: VLm