U subotu navečer Milan je protiv Bologne Siniše Mihajlovića po tko zna koji put nakon ove pauze izgledao goropadno, agresivno, nemilosrdno, a baš te riječi opisuju stil igre njihova najboljeg nogometaša u zadnje vrijeme – Ante Rebića. Iako je u pobjedu 5:1 pogotke ugradilo pet različitih nogometaša, Rebić je od svih pokazao najviše na terenu.
Lucidno je već na početku petom proigrao Hernandeza kojem se otvorio prostor za laganu asistenciju Saelemaekersu. Poentirao je za 4:1 na asistenciju Zlatana Ibrahimovića koji Bologni nije zabio, ali je također bio sjajan. Rapsodija protiv Bologne vjerojatno je najbolja Milanova predstava sezone, a u posljednje vrijeme stvarno su imali dobrih (4:2 protiv Juventusa, 3:0 protiv Lazija). Gledamo li posljednjih 15 susreta, od rossonera (31) više bodova imaju samo Atalanta (36) i Juventus (32).
Slučajno ili ne, posljednji put smo ovako kvalitetan i konkurentan Milan gledali tamo negdje 2011. i 2012. kad su u Ligi prvaka stvarali muke Barceloni, a baš su tada bili posljednji dani Ibrahimovića u crveno-crnom dresu prije odlaska u PSG. I Rebićeva forma je, vjerojatno već znate, dolaskom Ibre doživjela nevjerojatan zaokret. Taj megapopularni balkanski Šveđanin je, mnogi su nogometaši priznali, vrhunski psiholog. Ante u prvom dijelu sezone nije zabio nijednom, u drugom dijelu sezone došao je do 12 pogodaka. O Rebićevoj nezaustavljivoj igri najbolje govori podatak da su od više od njegovih 11 ligaških pogodaka u 2020. godini (ne uključujući kaznene udarce) postigli samo Erling Haaland (13) i Robert Lewandowski (12). Ni Messi ni Ronaldo ove godine ne zabijaju iz otvorene igre (bez jedanaesteraca) kao Rebić, zamislite.
Talijanski stručnjaci su u deliriju, Milan se nakon prividnog raskola vraća na stare staze, a tu renesansu predvodi duo za koji ne biste nikad ni pomislili do prije šest mjeseci, duo razarača – Rebić i Ibrahimović.
Bravo Rebiću Majstore! Vrlički geni!