“Odbačeni” postaju prvaci, Rijeka ih je dovela za kikiriki!

Nogometno poslovanje danas je naizgled jednostavno – želiš naslov, potrošiš što više možeš, okupiš dream team i eto ga. Na papiru. Rijeka nije išla tim putem. Čak ni kad su u ožujku 2012. Gabriele Volpi, Damir Mišković i njihova ekipa ušli na Kantridu sa svježim kapitalom koji je posrnuli klub uspravio na koljena, nisu se najavljivala megalomanska pojačanja, niti smo ih baš nešto vidjeli u tih pet godina. Zapravo, čini se da je Rijeka cijelo vrijeme “lovila otpatke” s raznih stolova poput Kramarića, od Dinama, Hajduka, Italije, Austrije, Švicarske.

Dobivena roba dolazila je u ruke slovenskog majstora Matjaža Keka koji je šio, prekrajao i opet šio, da bi u četvrtoj godini mandata sašio ruho kakvo već dugo nije viđeno pod nebom HNL-a.

Nestvarnih 85 bodova

Momčad koja je dva kola prije kraja velike utrke s Dinamom došla do nestvarnih 85 bodova, uz samo jedan poraz, i koja će sasvim izvjesno prekinuti najveću dominaciju u povijesti naše lige, skupljena je s raznih strana, čak uz određenu dozu sreće, ali je birana vrlo pažljivo, uz puno kvalitetnog skautinga i pomnog praćenja situacije na tržištu, a iznimno bitan kriterij kod dovođenja igrača bile su njihove karakterne osobine. A to je možda bilo i ključno u utrci s puno igre živaca.

Gotovo nestvarno zvuči da za jedanaest članova udarne postave Matjaža Keka na ime odšteta za transfere ili posudbe nije plaćeno ni dva i pol milijuna eura, dok je samo na transferu Mitrovića u Beşiktaş Rijeka zaradila 4,2 milijuna eura. Da ne bi bilo zabune, naravno da je Riječane momčad koštala puno više jer igrači i trener imaju za hrvatske prilike lijepe plaće, ali je činjenica da se na dovođenjima gotovo i – škrtarilo!

Kao slobodni igrači stizali su Prskalo, Ristovski, Gorgon, davno prije i kapetan Maleš te Andrijašević. Storija o Frankovu dolasku već je javnosti dobro poznata, a sa svakim je pogotkom sve veća jer su tog dečka puškom tjerali iz matičnog Hajduka u Dinamo, samo da bi se nešto zaradilo i pokrpalo nagomilanih dugova. Istina je i da mu je Cico Kranjčar u Dinamu rekao da slobodno može u Rijeku, ali iz Maksimira su ga i prije slali na posudbu u Lokomotivu, a nije baš bilo ni hitnog sastanka izvršnog odbora u klubu kad mu se Kranjčar zahvalio. Kek je spremno dočekao ukazanu priliku.

– Dugo sam Damiru (predsjednik Mišković, op. a.) govorio da ga probamo ugrabiti jer takav nekarakteristični ulaz u priliku, kakav ne postoji u udžbenicima, ne može se naučiti – rekao nam je jednom sjajni slovenski stručnjak koji je prije svega stvorio – momčad.

Da, fraza je to koje ćete se naslušati kad razgovarate s bilo kim u momčadskim sportovima, ali sudbine tih junaka s Rujevice, koje u nedjelju protiv Cibalije u osvajanju povijesnog naslova može zaustaviti samo neki samoubilački čin, sugeriraju da bi u nekom drugom klubu ili s nekim drugim čovjekom na klupi vrlo teško postigli ovo što su uspjeli u sezoni 2016./17.

Italija je za malen novac “posudila” odličan stoperski tandem, Eleza i Župarića, a besplatno moćnu desnu osovinu Ristovski – Vešović, s tim što potonji gotovo da nije ni igrao u Torinu. Mačka na vratima Andrej Prskalo nije uspio ni doći do Italije, za razliku od njegova prijatelja Vargića, čak je u trenutku dolaska u klub bio drugi vratar Istre. Kao slobodni igrači stizali su sjajni Gorgon, veliki kapetan Maleš, spomenuti Franko, a nešto veće odštete plaćene su samo za Bradarića i Gavranovića.

Glave igrača kao računala

No, i taj je novac za nogometne pojmove kikiriki u odnosu na učinak. Tko je do Rijeke čuo za Zutu? A postao je važan kotačić zbog kojeg Kek mora seliti Vešovića iz ofenzive kad ga nema.

– Kako mi zvuči da sam pred osvajanjem naslova prvaka Hrvatske? Pa to u meni možda još nije tako izraženo kao što je u navijačima. Slavit ću tek ako pobijedimo iduću utakmicu za koju se moramo odmoriti i izbaciti taj naslov prvaka iz glave. Već smo jednom kiksali s Cibalijom. Prije svake utakmice trener bi nas razbudio i rekao “nemojte misliti da ste ušli u seriju koja se ne može prekinuti”. Svaki put smo razmišljali samo o jednoj utakmici, pa makar ih u tjednu imali dvije ili tri – rekao je odlični stoper Josip Elez potvrdivši samo još jednom da je Kek od glava tih igrača napravio programirana računala koja na svaki pokušaj finte i izvlačenja naslova u stilu “mi smo prvaci” odgovaraju sa – sustav ne prepoznaje vaš upit. Samo bi Ristovski znao nekad istrčati unaprijed u izjavama, ali na terenu nikad.

U jedno nema sumnje – osvajanje naslova prvaka Hrvatske nakon 11 godina Dinamove dominacije bit će zapisano u biografijama svakog igrača Rijeke zahvaljujući kojima je sezona 2016./17. ušla u almanahe kao ona u kojoj je HNL-u vraćena draž utrke za naslov.

Rekorder Juričić: Naslov bi bio vrhunac karijere

Juričić kao Džajić! Ono što nije uspio kao igrač, a bio je majstor s Kantride, ostvarit će kao direktor na Rujevici. Kako je biti pred pragom naslova prvaka države, pitamo Srećka Juričića koji je sa 684 odigrane utakmice rekorder po broju nastupa za Rijeku?

– Dobro kažete, pred pragom. Cijelu sezonu dečki dobro igraju, zaslužili smo biti tu gdje jesmo. Napominjem da još igramo s Cibalijom koju ni trenutka ne smijemo podcijeniti, već odigrati maksimalno koncentrirano.

Namjeravate li momčad odvesti u karantenu ranije nego inače?

– Imamo planove za svaku situaciju, stručni stožer odlučuje.

U kojem ste trenutku sezone osjetili da biste mogli tako daleko?

– Ja sam uvijek jako oprezan, pa nikad ne kažem prvo hop. Bilo je naznaka da smo dobra ekipa.

Osobno bi vam taj naslov bio velika satisfakcija?

– Je, od malih nogu sam u Rijeci, posvetio sam joj puno. Bio bi mi to vrhunac sportske karijere – rekao je Srećko Juričić.