Odbio igrati za Hrvatsku, ali se može vratiti u reprezentaciju! Čeka se samo jedna stvar

(Ne)igranje za reprezentaciju sve je češća tema u loptačkim sportovima današnjice, pa je tako ta tema dospjela i do hrvatskog rukometa u kojem dosad nije bilo puno slučajeva odbijanja nastupanja za nacionalnu vrstu. No najnoviji slučaj je onaj Manuela Štrleka koji je odlučio ne prihvatiti poziv Line Červara jer se s izbornikom nije našao na istoj frekvenciji. U Hrvatskom rukometnom savezu kao da su predmnijevali da bi se takvo što moglo dogoditi pa su još u travnju, na Skupštini HRS-a, donijeli odluku o tome da “onaj tko jednom odbije poziv izbornika više nikad neće biti pozivan”.

Takav pravilnik podržava i Josip Čop, glavni tajnik HOO-a.

– Igranje za reprezentaciju za sportaša je najveća moguća čast i status reprezentativca ne mora biti reguliran aktima, ali bi svako neopravdano odbijanje za mene imalo takvu konzekvencu da onaj koji je odbio bez valjanog razloga nikad više nema takvu priliku. Jer, ti kada si jednom odbio igrati za svoju zemlju, ti si njoj okrenuo leđa i po meni nemaš pravo na popravni.

I mnogi čitatelji s ovakvim stavom će se složiti, no ako je već takav rigidan pravilnik donesen, odluka o takvim slučajevima ne bi smjela biti prepuštena procjeni jednog ili dva čovjeka. U takvom slučaju bilo mudro formirati neku vrstu povjerenstva časti ili naprosto angažirati disciplinsku komisiju Saveza da ona propita obje strane i da se vidi što se tu uistinu dogodilo. A javnosti je teško ovu situaciju procijeniti jer na vidjelo nikad nije izašao sadržaj razgovora između izbornika Červara i igrača Štrleka. Nijedan od njih dvojice u svojim intervjuima nije o tome progovorio potpuno otvoreno što sluti na to da su i jedan i drugi imali što prikriti. Sve je nekako ostalo na džentlmenskom “mi smo razgovarali i tako smo se dogovorili”. Ako je tako, onda se postavlja pitanje čime je to onda Štrlek zaslužio doživotni izgon iz reprezentacije.

Hezonja se još nije javio

S obzirom na to da oni imaju najviše iskustava s otkazivanjem igranja za reprezentaciju, obratili smo se ljudima iz hrvatske košarke. Predsjedniku HKS-a Stojku Vrankoviću i muškom izborniku Veljku Mršiću. Na Eurobasketu 2007. odbila su igrati tri igrača u puno snazi, Gordan Giriček (30), Nikola Vujčić (29) i Andrija Žižić (27). Od njih trojice Gira je imao najsnažniji razlog, bolnu borbu s bivšom suprugom oko djetetova ljetovanja. Vujčić se žalio na sudačku krađu na prethodnom Eurobasketu, a Žižić nikad točno nije objasnio zašto se zahvalio. Giriček i Žižić nakon toga više nisu ni igrali za Hrvatsku, a Vujčić je ipak opet nastupio, i to na Eurobasketu 2009. godine.

Košarkaši i od prošlog Eurobasketa (2017.) imaju nerazjašnjen slučaj, i to onaj Marija Hezonje preko čega se također prešlo jer u HKS-u očito nisu skloni takvim rigidnim pravilinicima kakve su donijeli rukometaši.

– Premda odluka rukometaša i nije tako loša, ja sam više da se takva odluka prepusti diskrecijskom pravu izbornika jer on je taj koji se susreće s tim situacijama. To je pipljivo pitanje, ali ako netko više puta nađe neki razlog da se ne odaziva, onda takvog više ne treba ni zvati. Pogotovo ako se ustanovi da je njegova zdravstvena i obiteljska situacija bila čista. Ja osobno ne bih oprostio ni jedno neopravdano odazivanje, no izbornik je taj koji odlučuje i on je taj koji “plaća račun” nakon svog rezultata. Ako se naša dvojica najboljih NBA igrača, Bogdanović i Šarić, redovito odazivaju, a imate igrača koji ne želi ni s kim od nas komunicirati, pa tako ni s izbornikom, onda je to po meni čista poruka na koju treba uzvratiti jednakom mjerom – stav je predsjednika Vrankovića.

Što pak o svemu misli aktualni izbornik Veljko Mršić kojem se Mario Hezonja još nije javio? A lijepo su još ljetos razmijenili brojeve telefona, no od Dubrovčanina “ni pisma ni razglednice”.

– U košarci je bilo različitih slučajeva otkazivanja. Netko zbog opravdanih, a netko iz neopravdanih razloga i takve stvari ne treba tretirati na isti način. Pored toga postoji i ona situacija kada netko uistinu treba jedno slobodno ljeto. Sjećam se da je Pau Gasol tako propustio Eurobasket 2005., da bi godinu poslije u Japanu bio ključni igrač Španjolske u pohodu na svjetsko zlato. Zato svaku tu igračku odluku treba jako dobro analizirati – ističe Mršić koji drži da odnos nekog igrača s aktualnim izbornikom nikako ne smije biti razlog izostanka:

– Takav razlog je neopravdan jer igraš za svoju zemlju, a ne za izbornika. Isto tako meni je neprihvatljivo i otkazivanje radi neslaganja s nekim od reprezentativnih suigrača.

Dakle, Mršić očito nije za zaoštravanje pravila igre kada je u pitanju reprezentacija!?

– Tko je taj koji može dokazati da je netko neopravdano odbio reprezentaciju. Koje to povjerenstvo može posve precizno zaključiti. Po meni je to uvijek više pitanje do osobe i onoga što mu znači igranja za nacionalnu vrstu. A da bi toga bilo što manje, važno je vratiti kult reprezentacije, da svi igrači znaju koje su to vrijednosti za koje se bore. Tada je i izborniku lakše birati igrače prije svega među onima koji njeguju te vrijednosti, dok one druge onda nećete ni zvati.

Izbornik Mršić mudro zbori

Mudro zbori Mršić jer ima NBA košarkaša kojima bi se autokratskim pravilnikom samo “učinilo uslugu” kad bi ih se kaznilo nepozivanjem u reprezentaciju do kraja karijere. Jer nekima je to, srećom oni su rijetki, ljetna tlaka, a drugi pak žive u strahu da im se u ljeto u kojem moraju potpisati novi ugovor nešto ne dogodi. Nijedan sport, pa ni nogomet, nema nadligu kao što je u NBA ligi ima košarka, a u tom se “eldoradu”, ako niste karakterni, ruše neke izvorne vrijednosti, pa tako i odnos prema domovini. Osim toga, ni u jednom sportu kao u košarci nije za vašu poslovnu budućnost važno jesi li igrao za reprezentaciju ili nisi, što je u vaterpolu pa i rukometu gotovo presudno. No budimo pošteni i recimo da ni rezultati košarkaške reprezentacije u posljednje 24 godine nisu bili takvi da bi ona bila prostor ugode kojem ćete svako ljeto hrliti. 

NOGOMET

Bišćan je bio izbačen zauvijek, Dalić čeka ispriku  Nikole Kalinića 

U listopadu 2003. godine dogodio se jedan od najvećih skandala u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Igor Bišćan, tada nogometaš Liverpoola, saznavši da ga izbornik Otto Barić ne namjerava staviti u prvih 11 u utakmici s Bugarskom, pod okriljem noći napustio je bazu vatrenih u Čatežu. Jednostavno, ujutro se nije pojavio na doručku, šokiravši tako i suigrače i stručni stožer. Tadašnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković nije imao drugoga izbora nego Bišćanu odrezati najdrastičniju kaznu.

– Dok sam ja predsjednik Saveza, Bišćan više nikada neće zaigrati za reprezentaciju – izjavio je tada Marković.

Još veću buru u javnosti podigao je slučaj nepromišljenoga Nikole Kalinića, nogometaša koji je na SP-u 2018. odbio ući u igru u utakmici s Nigerijom, uvrijeđen što nije bio u prvih 11. Izbornik Zlatko Dalić, nakon konzultacija sa starijim igračima, odlučio je Kalinića odstraniti iz reprezentacije. Prethodno je strpljivo čekao Nikolinu ispriku. Dalić je kazao kako je čeka i dan danas i kako bi ga, kada bi Kalinić smogao snage priznati svoju pogrešku, vratio među vatrene. (Tomislav Dasović)

VATERPOLO

Bukić: Bolje je bez sukoba, treba zadržati otvorena vrata

– Tema je vrlo osjetljiva, igrača ne možete natjerati da igra za reprezentaciju, ako on sam nema volje, želje i strasti, onda šteti i drugima. Dodatno nisam za neke sukobe i suspenzije, posebno ne doživotne. Napose kad se ne radi o nekom ekscesu, dakle o nekom disciplinskom prekršaju. Mi koji smo u vodstvima saveza moramo učiniti sve da igrači žele igrati, ali izbornik je taj koji donosi odluku. A opet, razgovorom treba uvijek zadržati otvorena vrata – kaže Perica Bukić, dopredsjednik HVS-a.

Podsjetili smo ga da je i u vaterpolu bila jedna “suspenzija”, možda ne toliko teška. Nakon što su, u jesen 2012. Damir Burić i Miho Bošković odlučili “uzeti pauzu od reprezentacije”, Stručno povjerenstvo kojem je na čelu bio Bukić preporučilo je izborniku Tucku “da se na igrače koji na ovakav način otkažu nastupe za reprezentaciju u načelu više ne računa”.

– Da, na taj smo način željeli sačuvati kult i dignitet reprezentacije, ali ubrzo smo shvatili da to nije dobar put i odustali smo od toga – dodao je Bukić.

I Bošković i Burić vraćeni su u reprezentaciju. Miho se u svibnju 2015. oprostio, a Damir je nastupio i na Olimpijskim igrama u Riju 2016. i tada s reprezentacijom osvojio srebro. (Anton Filić)