Istina je da su braći Kovač često iz dresova virili buseni trave od uklizavanja, istina je da je takav bio nogomet koji su oni igrali, ali je isto tako istina da se bez takvih igrača ne može. Ne može bez njih ni naša nogometna reprezentacija. Niko Kovač oprostio se i njegov odlazak Slaven Bilić još nije nadoknadio, nakon Nike nema vođe na terenu, nema čovjeka koji će podviknuti, koji će složiti momčad, potjerati je kad joj ne ide. Zadnjih veznih ima, i tehnički jačih od Nike Kovača, ali nema takvih vođa.
Sad je otišao i Robert, odlučio je reći zbogom reprezentaciji. Još jedan stožerni igrač reprezentacije, iznimno važan. Jesu tu Križanac, Šimunić, može Ćorluka, dolazi Lovren, ali morat će svi oni još mnogo žganaca pojesti da dostignu Roberta Kovača.
Odlaskom braće Kovač završena je jedna era. Niko je otišao u trenere, Robert valjda još neće, itekako može pomoći Dinamu sljedećih sezonu-dvije. No, reprezentacija je sad na novom putu, nimalo laganom. Slaven Bilić ostao je bez prokušanih igrača koje se, ponavljamo, premalo cijenilo. Izostanak Nike Kovača već smo jako dobro osjetili, nadamo se da će se manje primijetiti odlazak mlađeg Roberta, da će Bilić brže naći zamjenu za njega. Nadomjestiti ih na isti način nemoguće je, vidjelo se to nakon Nike koji je bio više od zadnjeg veznog igrača, koji je bio duša reprezentacije otkako je postao kapetan. Primjerice, da je bio u Funtani, nitko se ne bi napio. Bilić sad mora složiti novi ustroj, a Darijo Srna mora pokazati da je pravi kapetan.
maraton ne pisi gluposti svega ti