Nakon 103 utakmice, srebrne medalje sa Svjetskog nogometnog prvenstva na kojem je bio na pričuvnom položaju, ali koja je stigla kao nagrada za sve godine, toliko lijepih pobjeda, šokantnih poraza, Vedran Ćorluka (32) skida dres hrvatskog nogometnog reprezentativca.
Pismom objavljenim na stranicama HNS-a Čarli se na emotivan način oprostio.
Bio je na usluzi reprezentaciji
“Odigrao sam 145 utakmica pod krovom HNS-a, od čega 103 u dresu A reprezentacije, pravo je vrijeme da tom dresu kažem – zbogom. I hvala. Hvala jer sam u tom dresu upoznao mnogo divnih ljudi s kojima sam dijelio hrvatsku svlačionicu svih ovih godina, od kojih će mi brojni ostati prijatelji za cijeli život. To su moji suigrači, s kojima sam pjevao i plakao, radovao se i tugovao, prošao najljepše i najteže trenutke naših karijera. To su svi izbornici i treneri koji su me učinili boljim igračem. To su onda i svi dobri ljudi oko reprezentacije i u HNS-u, koji sjajno i vrijedno rade svoj posao kako bi nama omogućili najbolje uvjete. Imao sam priliku dijeliti najjače emocije sa suigračima, kao i s našim sjajnim navijačima – hvala vam na podršci!”
>> Pogledajte glazbene hitove vatrenih
Drugi član svetog trojstva Modrić - Da Silva - Ćorluka koje je zajedno iz Dinama i reprezentacije krenulo na svoj nogometni put, oprostio se od kockastog dresa nakon 12 godina igranja. Modrić je postao najbolji svjetski veznjak. Nažalost, Da Silvu je zaustavila jedna pogubna ozljeda.
Vedran Ćorluka i Slaven Bilić debitirali su isti dan, 16. kolovoza 2006. godine u Livornu. Nažalost, tu utakmicu pamtimo po svastici koju su iscrtali hrvatski navijači na tom opskurnom stadionu. Slijedile su reprezentativne godine u kojima je Ćorluka stekao status nezamjenjiva obrambenog igrača, stopera koji je po potrebi bio i bek. Nikada mu nije ništa bilo teško podnijeti za reprezentaciju. I kada je doživio emotivni krah u Estoniji zbog rastanka od djevojke, bio je u kadru.
Njegove suze iz Beča 2008. godine jedan su od najtužnijih i najemotivnijih trenutaka u povijesti naše nogometne reprezentacije. Vidjeli smo na njegovu licu suze i u Moskvi, ali su to bile suze radosnice.
Kultni je status kod navijača zaslužio herojskom borbom u Francuskoj 2016. godine kada je naletio na “turski mač” i razbijene glave, koja je teško zarastala, odigrao i sljedeće utakmice, sve do osmine finala. Vaterpolska kapica ostala je sinonim, kao i zezancija da je to bosanska glava. Rekao je: “Dobro je. Da je noga, tad ne bih mogao”.
Dinamo, Inter iz Zaprešića, Manchester City, Tottenham Hotspur, Bayer iz Leverkusena i Lokomotiv, i nedvojbeno konstatacija da je u karijeri taj markantni nogometaš ipak imao puno nesreće s tom ozljedom Ahilove tetive. Koja mu nije dala da nogometno ode u najveće visine.
Logičan rastanak
Kakva 2018. godina! Ljeto je okrunjeno ulaskom u bračnu luku s dugogodišnjom djevojkom Frankom Batelić i tako je najzgodniji hrvatski reprezentativac i službeno sa statusom – zabranjeno.
U Rusiji su mu se dogodile dvije posebne stvari, s reprezentacijom osvojio je srebro, a svi su isticali njegovu podređenost momčadi, ni jedan krivi pogled što je Lovrenu i Vidi bio najveći navijač. S Lokomotivom je osvojio naslov prvaka, prvi nakon naslova osvojenog sa zagrebačkim Dinamom.
Odlazak hrabrog ratnika kojeg su ozljede zaustavile na putu do najveće nogometne karijere dogodio se u logičnom trenutku. Čarli je ostavio svoje mjesto mlađima da nastave pisati uspješnicu o našoj nogometnoj reprezentaciji.
Šteta kaj odlazi,jedan od najboljih igrača u zadnjih 10 godina koji su igrali za reprezentaciju!Čorluka hvala ti na svemu!🇭🇷🇭🇷🇭🇷