Halilhodžić će inkasirati nešto manje od 900.000 eura, Mamić pak uštedjeti Vahinu jednoipolgodišnju plaću, a bogami i živce. Odlazak blefera iz Jablanice najbolje je što se Dinamu moglo dogoditi uoči kvalifikacija za Ligu prvaka. Što bi se uopće u Europi moglo očekivati od stručnjaka koji kod kuće nije uspio pobijediti PAOK!
Nije Vahu natjeralo na bijeg to što neće srušiti svoj rekord od 12 pobjeda rezultatom 1:0 u jednoj sezoni ni dozlaboga loša Dinamova igra cijeloga proljeća, nego nenajavljeni Mamićev upad u svlačionicu u beznačajnoj utakmici s Interom. Hvala Bogu, pronašli su model kako prekinuti to mučenje...
Kod Mamića, naravno, nema slučajnosti. Ova je akcija pripremana temeljitije nego upad marinaca u Bin Ladenovu spavaću sobu, pazilo se na svaki detalj, pomno se birao trenutak. Još otkad je Vaha "minirao" dolazak igrača na misu u katedralu na 100. rođendan Dinama, Mamić čeka najpogodniji trenutak za udar. Znalo se da neće dugo čekati, jer Dinamo se s Vahom pretvorio u mučenika koji već odavno nikoga ne može nadigrati, razbiti.
I eto, nije prošlo ni dva tjedna od diverzije na Kaptolu, a Vaha više nije Dinamov trener. Vahi će se ovdje pamtiti tek jedna jedina briljantno odigrana važna utakmica, ona s Villarrealom. Hajduk mu ne računamo, jer to je bio suparnik ispod svake razine.
Gotovo sve što je Dinamo odigrao poslije 16. rujna nosilo je predznak 1:0, a to nije Dinamo kakav Zdravko Mamić želi, kakav bi nešto obećavao, što znači da je 2:0 sa Villarrealom ipak bila samo – puka slučajnost.
Hoće mi netko napsiati što je tu krivo napisano? Zanemarimo autora, zamislimo da je to napisao Marko Markić, dakle, netko koga ne znate. Bi li tada ovo bila istina?