Kad završi utakmica ili kad izađe iz igre, na licu Ivice Olića najlakše je pročitati umor, iscrpljenost. Samo je jedan razlog – svaki put "pogine" na terenu. Igrao za Wolfsburg ili Hrvatsku, uvijek je isti, ide do kraja. Takvog Olića se sjećamo i dok je bio u Slavonskom Brodu, kad se preselio u Kranjčevićevu pa u Maksimir, kad je igrao za CSKA ili Bayern.
Upravo je na tome napravio svoju briljantnu karijeru. Rijetko kad će se Oliću zapljeskati na nekakvom majstorskom potezu, iako je i toga bilo, kao prije nekoliko tjedana kad je za Wolfsburg zabio škaricama, ali uvijek mu se može zapljeskati jer srce ostavlja na terenu.
Mjesec dana koji su iza njega čudesni su, ušao je u seriju kakvom se rijetki mogu podičiti (osim Messija). U zadnjih pet utakmica zabio je šest golova. Sve je počelo golom Offenbachu u njemačkom kupu 26. veljače, seriju je nastavio protiv Schalkea, pa dva gola i asistencija protiv Freiburga i onda još i Fortuni da bi kulminaciju doživio u Maksimiru u petak kad je asistirao Mandžukiću, a onda i zabio Srbiji za 2:0.
I iz te je utakmice izašao "mrtav", čak i drugi dan kad smo s njim razgovarali bio je iscrpljen. No, kod Olića je to normalno. Iako je imao ozljeda, iako je od te svoje karijere obilježene jurnjavom po terenu već ozbiljno umoran, a i nije u cvijetu mladosti (33 su mu na plećima), on i daje igra sa srcem.
I nikad se neće štedjeti, neće ni danas bude li igrao protiv Walesa, ako je uspio doći do daha. Nije od igrača koji se znaju "sakriti", odigrati alibi-utakmicu. Takav je i u životu, i kad je bio na marginama reprezentacije i kad je igrao finale Lige prvaka, uvijek je bio isti, otvoren i jednostavan.
– Malo sam pokvario planove izborniku svojim golovima za Wolfsburg. Znam da nisam bio u prvom planu jer nisam ni igrao, a onda mi je krenulo i iz razgovora sa Štimcem shvatio sam već odavno da ću igrati protiv Srbije – uza smiješak je rekao Olić nakon pobjede nad Srbijom. I da nije bio u prvom planu, on bi došao, punom snagom odrađivao treninge i bio dobri duh reprezentacije. No, i nama se više sviđa kad nije samo dobri duh nego junak momčadi.
Ako jos neznate ! Olic je jedan vrlo marljivi nogometas.On ne dolazi samo na dnevni trening vec trenira saki dan prije i poslije podne sa clanovima svog kluba za koje igra.U Volfsburgu su bili iznenadjeni kad on dolazi na svoj trening u 10:30 h i sam si izabere vijezbe koje si sam postavi i odradi ih za 90 minuta. Jedan 100 % profi koji moze igrati u svakoj momcadi i to uspjesno !