U danu u kojem su hrvatski boksači imali tri medaljaške prilike istu je iskoristio jedino poluteškaš Gabrijel Veočić (80 kg) koji je, jednoglasnom odlukom sudaca, pobijedio Estonca Stivena Aasa (5:0) i plasirao se u finale. A ova je pobjeda Gabiju donijela još nešto, ono što smatra čak i vrjednijim od medalje na Europskim igrama.
- S ovim sam osigurao olimpijsku vizu i to mi ovo časa znači puno više nego sama medalja. Jer, moj najveći sportski san je olimpijska medalja a izborena viza znači da neću morati na kvalifikacijske turnire i da ću se više od godine dana moći pripremati samo za Olimpijske igre - kazao je Gabrijel u društvu svog trenera (i oca) Pere Veočića koji je najavio i dio olimpijskih priprema na Kubi.
VIDEO: Vatreni igrao 120 minuta u finalu Lige nacija, a sad je snimljen kako kopa u polju
No, najavio je Gabrijel da se, ovdje na Europskim igrama, neće zadovoljiti s polufinalom u kojem ga čeka Azerbajdžanac Alahverdijev koji je u ljutom susjedskom derbiju nadjačao Armenca Hakobijana (5:0).
- Od sebe minimalno očekujem finale a kad smo već tu zašto ne uzeti i najsjajnije odličje.
Na njihovu žalost, žele li u Pariz, Sara Beram (60 kg) i Marko Čalić (92 kg), morat će kroz kvalifikacijsko sito i rešeto jer su oni izgubili svoje borbe za medalju. Sara je izgubila izravnu borbu za olimpijsku vizu, a Čaliću bi, da je pobijedio, trebala još jedna pobjeda odnosno plasman u finale Europskih igara.
Na prvi pogled zazvučat će neobično, no činjenica je da je Beram izgubila borbu u kojoj je bila tehnički bolja. U okršaju sa srpskom Ruskinjom Natalijom Shadrinnom hrvatska boksačica je dobila dvije (od tri) runde a sudac je podigao ruku protivnici. Premda tehnički uvjerljivija, Sara je izgubila borbu zbog dvije javne opomene zarađene u drugoj rundi dodijeljene joj zbog držanja odnosno destrukcije borbe što je značilo oduzimanje bodova. Barem je to tako vidio kazahstanski sudac u ringu.
Ljuta na suca u ringu - koji je po njoj bio nepošten u dijeljenju javnih opomena - ali zacijelo i ljuta na sebe što si je to dozvolila, Sara je kroz miks zonu prošla ne htijući dati izjavu hrvatskim novinarima. No, u tim trenucima uzavrelih emocija, možemo ju i razumjeti jer bi se, uvjerena da je zakinuta, pred mikrofonima možda emotivno raspala. Jer, ipak su na stolu bile i bronca na Europskim igrama i olimpijska viza a ostala je bez ičega.
Uostalom, evo što nam je rekao Pero Veočić, trener reprezentacije koji ju je vodio kroz borbu:
- Sara je prvu rundu dobila 4:1, drugi izgubila a treću dobila 3:2 bodovno. Presudne su bile dvije javne opomene koje je dobila. Da je jedna bilo bi u redu, vjerojatno bi pobijedila, no drugu javnu nije trebala dobiti jer s dvije javne u izjednačenom meču gubiš dvije runde. Nažalost, o pobjednici je odlučio sudac u ringu koji je išao protiv nas s javnim opomenama. Jer, nije samo Sara gurala već je to činila i Srpkinja, i to još više, a sudac je opominjao samo našu boksačicu. On kao da je unaprijed odlučio tko će biti pobjednik.
Za razliku od Beram, koja nije imala snage suočiti se s medijima, Marko Čalić je nakon poraza od odličnog Irca Jacka Marleyja (1:4) stao pred hrvatske novinare i, ne skrivajući suze, kazao:
VEZANI ČLANCI:
- Razočaran sam. Izgubio sam pošteno. Suci su vrednovali to što je on bio agresivniji, što je više radio. Preostaje mi vratiti se kući, trenirati još jače i probati druge godine. Neću odustati od svog olimpijskog sna - kazao je Čalić.
Tako je reagirao istinski sportaš, 35-godišnji veteran koji je u stanju podijeliti svoje razočarenje s medijima i koji je suzama pokazao hrvatskoj javnosti koliko mu je stalo do olimpijskog nastupa. S obzirom na to da je već dvaput bi na pragu plasmana na Olimpijske igre, ali je zapinjao na posljednjoj predolimpijskoj stubi, Marku držimo palčeve da svoj olimpijski san ostvari na jednom od dva kvalifikacijska turnira sljedeće godine.
Bravo Marko kapa dolje i još jače po treningu. Npr i veliki Mirko Filipović je nakon nokauta drugi dan išao dalje u trening te iako je nekoliko puta nokautiran nije se predao. Osobno nikako ne mogu razumijeti nesportsko ponačanje naše boksačice koje je po meni za svaku osudu. Sigurno da su u svakom od nas i emocije i ponekad i greške sudaca i sve i sva no da je uvijek netko drugi kriv a mi svoje greške ne vidimo iz ove perspektive godina života nikako. Vjeruj u sebe, trudi se i bori punom snagom, daj sve od sebe i kad tad će taj trud biti realno vidljv i prihvaćen od tvoje okoline. Ako i ne. znaš da si miran u sebi te da nepravde ima u svim aspektima života te da si sam dao sve od sebe.