U sportu koji je Hrvatskoj donio toliko puno medalja s velikih natjecanja (93 u 30 godina), ova je godina bila najplodnija. Nakon pet medalja osvojenih na Europskom prvenstvu (zlata Jelić, Vuletić i Stojković, bronce Šapine i Pole), na Olimpijskim igrama izborene su dvije medalje (zlato Jelić, bronca Kanaet).
A tekvondou je za novi iskorak baš takvo što trebalo - olimpijsko zlato. Imali su tekvondaši i svjetskog prvaka (Filip Grgić) i svjetsku prvakinju (Ana Zaninović), no da bi taj sport dobio dodatno priznanje šire sportske zajednice, i društva u cjelini, trebalo mu je i olimpijsko zlato. A osvojila ga je, koje li simbolike, nepokoriva Kninjanka.
Nova sportska heroina
Ta sjajna sportašica, kojoj je otac branitelj, nije se ustručavala isticati vrijednosti Domovinskog rata pa je tako stekla i dodatne simpatije javnosti, uz one koje je priskrbila olimpijskim zlatom. A kao takva postala je i nova hrvatska sportska heroina, što potvrđuje i epitet najbolje sportašice Hrvatske u izboru HOO-a, a prilično smo uvjereni da će to biti i u nedjelju u izboru jedinog nam dnevnog sportskog lista.
A Matea je svojim uspjesima - europskim i olimpijskim zlatom - jako puno učinila za popularnost svog sporta, najviše među onima koji tu korejsku borilačku vještinu već treniraju. Ili su možda u nekom drugom borilačkom sportu pa razmišljaju o promjeni.
A da bi ovu godinu začinili dodatnim doprinosom u smislu popularizacije svog sporta, u našem najproduktivnijem i najvećem klubu (Marjan) i Hrvatskom taekwondo savezu došli su na sjajnu ideju. Formirali su demonstracijski tim i prijavili ga na Supertalent pa su na taj način ušli i u domove onih koje sport odveć ne zanima i koji su ostali zapanjeni što sve izvode letači i akrobati u kimonu.
Oko ideje i realizacije maksimalno su se angažirala dvojica Tonija. Hrvatski izbornik i trener godine u Hrvatskoj Toni Tomas te predsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Toni Nobilo. A za konačni uspjeh, ulazak u finale i tri prilike da pokažu što znaju, angažirali su i nekolicinu Korejaca, o čemu nam je Toni Nobilo rekao:
- Tim sastavljen samo od naših sportaša bio je vrlo dobar, no znao sam da postoji i viša razina od toga jer sam gledao spektakularan nastup tima Svjetskog tekvondo saveza u američkom Supertalentu. Razgovarao sam s Tonijem Tomasom i on se s time složio pa sam nazvao predsjednika WTF-a Chungwona Chouea. Pitao sam ga bi li nam mogli “posuditi” nekolicinu članova Demo Teama svjetskog saveza i on se složio. Nakon toga su stvar preuzeli naši i njihovi operativci pa smo za polufinale a kasnije i finale imali pet Korejaca i jednu Korejku, a njihov boravak u Hrvatskoj financirali su zajedno klub Marjan i nacionalni savez.
A to su doista bili profesionalni tekvondaški akrobati iz tima koji je i najzahtjevniji svjetski žiri za ocjenu talenata, onaj američki, ostavio bez daha. Štoviše, i oni su kraj točke dočekali na nogama baš kao i većina publike u studiju hrvatskog Supertalenta. Inače, tu skupinu od 12 momaka i osam djevojaka, u kojoj su bili i europski prvaci u borbama Lovre Brečić i Lena Stojković, trenerski je vodio Martin Erdeljac, koji nam je ispričao zanimljive detalje:
- S Korejcima, koji engleski govore jako slabo, sporazumijevali smo se uz pomoć gospođe Jihoon Ryu Lojpur, Korejke koja živi u Splitu i čije dijete trenira kod nas u klubu. Iz Koreje su bile i daščice koje smo razbijali jer se ondje masovno proizvode. Inače, koreografiju za audiciju i polufinale smišljao sam ja, a za finale smo to činili s Korejcima nastojeći ukomponirati elemente razbijanja, formi i plesa.
No, bilo je i pravih akrobacija koje su publiku ostavljale bez daha što je sjajna promocija sporta na koju je genijalni trener i strateg Tomas i ciljao:
- Nije to nešto što je nama nužno trebalo, no htjeli smo iskoristiti priliku i pokazati svu raskoš tekvondaških tehnika i pomaknuti granice. Na taj projekt potrošili smo oko 100 tisuća kuna jer smo samo na daske, koje su sportaši razbijali na probama i nastupima, potrošili 2500 eura. Korejci su s nama bili 23 dana tijekom kojih se treniralo pet do šest sati - kazao je Tomas i poentirao:
- Naši uspjesi na Olimpijskim igrama i Europskom prvenstvu pokazali su roditeljima, koji imaju afiniteta prema sportu, kamo trebaju poslati svoju djecu. Nastupom u Supertalentu smo pak ušli u domove prosječnih građana i zahvatili puno širu publiku.
Kad je to predsjednik vidio...
A ponešto o povijesti demo timova ispričao nam je Nobilo, nekad i sam natjecatelj u razbijanju dasaka i cigli.
- Pokazni timovi osnivani su da se impresionira ljude i da ih se privuče u dvoranu. Umjesto da ljude nagovarate, jednostavnije je bilo izvesti demonstraciju. Svojedobno su ti timovi imali svjetske turneje nakon čijih nastupa su se masovno osnivali klubovi. I sve od tada održao se demonstracijski prikaz, paralelno sa sportskim natjecanjima. Jedan moj oduševljeni prijatelj, kada je vidio jedan takav tim, pitao me koliko je tu svjetskih prvaka. Rekao sam mu da nema ni jednoga jer oni treniraju na drukčiji način. Osim toga, dok je u modernom tekvondou poželjno da ste dugih ekstremiteta, u ovoj priči poželjno je da ste niži i spretniji, kao gimnastičari. Inače, kada su prvom demokratskom predsjedniku Južne Koreje prikazali tekvondo, odmah je izdao deklaraciju da je tekvondo nacionalni korejski sport.
Znakovito je to što se i ovo događalo u režiji splitskog kluba (Marjan), perjanice tvog sporta u Hrvata, čiji glavni trener i hrvatski izbornik Toni Tomas za sljedeće dvoje Olimpijske igre najavljuje:
- Cilj nam je da postanemo najtrofejniji hrvatski olimpijski sport. Zasad je to veslanje sa sedam medalja, a mi, tenis i atletika imamo po pet. Vjerujem da bismo već 2028. u Los Angelesu to mogli i ostvariti.