Ugledno TV lice, britki sportski komentator i voditelj, usto i nekadašnji klasni vezni igrač Joško Jeličić najboljim igračem godine proglasio je Marcela Brozovića.
– Kod Brozovića nije u pitanju je li nešto osvojio ili ne, nekada momčadi uvjetuju možete li se boriti za trofeje. Govorim o Brozoviću koji je u kontinuitetu, u klubu i reprezentaciji, a bez obzira na to što nije ništa osvojio, ušao je u Ligu prvaka s Interom te kod Contea izrastao u “svećenika” sredine terena, kako je rekao Lele Adani. Dakle, Marcelo je igrač bez kojega se ne može zamisliti ni Inter ni hrvatska reprezentacija – ističe Jeličić.
Je li Petković otkriće godine?
– Kultura mi ne dopušta da ga stavim na prvo mjesto jer ipak igra u Dinamu i uvijek postoji taj otpor u smislu da je to ipak naša liga i da se treba potvrditi vani, što on nije napravio do 25. godine, a imao je dosta prilika. To je činjenica koju ne može nitko osporiti. Međutim, njegov potencijal nije bio upitan, bilo je upitno samo hoće li i gdje pronaći sebe, sredinu koja će mu omogućiti da taj svoj potencijal razvije, a on ga je uz ovu momčad i ovog trenera razvio u najboljem mogućem smislu. Bruno je uz Brozovića i Modrića najvažniji igrač reprezentacije.
Kovi je trebao Lampard
Visoko kotira i Kovačić, koji je i kao igrač Intera, Reala i Chelseaja u reprezentaciji ipak pričuvni igrač?
– Matea sam stavio dosta visoko jer time želim pokazati svoju želju da dođe tamo gdje mu je mjesto. Njegov potencijal je puno veći nego njegova trenutačna vrijednost i ono što pokazuje. Vjerojatno će ga to pratiti cijelu karijeru. Kovačić napokon ima kontinuitet kod vrhunskog trenera. Napokon je počeo pokazivati ono što ima u sebi, ne samo golovima nego i hrabrošću koju pokazuje, driblingom, primanjem i iznošenjem lopte u najtežem dijelu terena. Lijepo mi ga je gledati. On se ne treba opterećivati reprezentacijom. Samo neka nastavi tako igrati u Chelseaju. Njegovim rastom samopouzdanja i uz kontinuitet sigurno će doći na Lukinu poziciju, to je neizbježno. Njemu se samo trebao dogoditi Lampard.
Pozdravili ste dolazak Stanića u Hajduk. Biste li isto napravili na njegovu mjestu – smijenili trenera?
– Izvan sam te situacije i ne znam kakav su razgovor vodili Burić i on. Iskreno, da sam na Burićevu mjestu, s obzirom na to da ga poznajem i znam kakav je gospodin i čovjek, davno bih već otišao iz Hajduka. To što je on trpio kad je bilo dobro, a pogotovo sad kad je loše, nadilazi procjenu njegove stručnosti, odnosno rezultata ili koliko je on kvalitetan trener. Pritom se ulazilo u osobnost, vrijeđalo na najnižoj razini. A to je čovjek koji se kao igrač i trener izgradio u Bundesligi, nikada nećete od njega čuti ni jednu lošu riječ o bilo kome. Bilo mi je žao gledati kroz što sve prolazi – ističe Jeličić.
Zašto su navijači prema njemu imali tako nizak prag tolerancije?
– Zato što je od početka postavljeno da je njegov nogomet dekadencija, da nije hajdučki, da je to ziheraštvo. Ali i logično, bit ću sarkastičan kao uvijek, s obzirom na ljepotu nogometa u kojoj su uživali zadnjih petnaestak godina, navijači Hajduka baš su sladokusci, oni znaju koji je trener dobar, koji nije. Ma to su priče za malu djecu! Da Guardiola dođe tamo, nakon 20 minuta prve utakmice zviždali bi mu i vikali “daj igraj brže, je.. te to okolo, ta tvoja tika-taka!”.
Što onda Staniću to treba?
– To je pitanje za Stanića. On ima objektivan hendikep, a to je nedostatak operativnog iskustva. Međutim, Mario Stanić ima 48 godina, čovjek je kapacitiran vjerojatno iznad većine svojih kolega, nas nogometaša, nevjerojatno je inteligentan, pošten i u mnogim primjerima pokazao je pronicavost, brzinu razmišljanja, razumije nogomet. Ima i relacije, jedino što nema je iskustvo. On dosad nije imao zrelost odlučiti se da uđe u nogomet, a vrijeme prolazi, dolaze mlađe generacije, dakle moraš nešto početi raditi. Svi znamo da je Mario kapacitet, ali daj da ga vidimo, daj da nešto napravi, to je ono što smo svi očekivali.
Što ako ne uspije?
– A što on time može izgubiti ako bi ga ovi mediokriteti za tri do šest mjeseci potrošili, prozivali i ispljuvali? Ma to će, ode li iz Hajduka, baš jako utjecati na kvalitetu njegova života, to će biti jedna velika mrlja u karijeri Marija Stanića – ironičan je Jeličić.
Kako vidite Dinamo za pola godine?
– Bojim se očekivanja javnosti, navijača. Visoko postavljena letvica? Da, ali morate biti svjesni gdje ste; dogodila se ova generacija, dogodio se španjolski reprezentativac koji je došao s 15 godina, ali nije svaki dan Božić. Trebamo biti malo realniji i kad je riječ o Dinamu i kad je riječ o našoj reprezentaciji. To što je Dinamo napravio u zadnjih godinu i pol dana, s obzirom na frustracije koje smo proživljavali, čudo je. Također, ne postoji način da zadržite igrače koji imaju takve ponude i koji žele osigurati sebe i svoje obitelji. Dakle, morate se pripremati za ono što dolazi. Oni već sada moraju znati što će imati, barem 90 posto toga, na ljeto.
Što vam govori to da je Zoran Mamić ušao u neku od komisija HNS-a? Niste li jednom rekli da je daljinski upravljač iz Međugorja oslabio?
– Da je Zoran Mamić došao na poziciju izvršnog direktora HNS-a, onda bismo mogli govoriti o utjecaju iz Međugorja. Ovako, on je ušao u komisiju u kojoj se odlučuje s kojim loptama će se igrati.
Beskičmenjaci u HNS-u
Možda je komisija samo prvi Mamićev korak u HNS-u?
– Ja znam beskičmenjake koji su digli ruku za to, oni su davno prepoznati i od njih me ništa ne iznenađuje. Ali ne znam što Zoranu to treba, što mu treba da ga još više pljuju... Što time dobiva?
Kako gledate na stanje u HNS-u, je li vam uopće jasno kako je tamo postavljena hijerarhija?
– Jasno je da Davor Šuker ondje samo vegetira. On će biti predsjednik do kraja mandata, i nakon toga više ne. A u međuvremenu će se struje koje jačaju i zauzimaju položaje vjerojatno riješiti cijele Šukerove infrastrukture te potpuno zaposjesti HNS. To će preuzeti Kustić i Svetina.
Strahujete li od postmodrićevske ere u reprezentaciji nakon Eura 2020.?
– Ajmo ovako: gdje smo mi to bili s Modrićem uoči Ukrajine, odnosno nakon Finske i smjenjivanja Ante Čačića? Gdje smo bili dva ili tri velika natjecanja prije Rusije, što smo mi to napravili na njima? Luka je jedan i njega više neće biti, neće se stvoriti drugi Luka i nikad nitko s Balkana više neće osvojiti Zlatnu loptu. Ali mi sad imamo četiri-pet veznih igrača koji se nevjerojatno razvijaju; Brozovića, Pašalića, Roga, Vlašića, Kovačića. Bitno je samo da se stvore Lukini nasljednici koji će imati srce kao on, koji će dolaziti igrati za reprezentaciju i u 35. godini, a ne vagati hoće li doći ili ne, smiju li ili ne smiju doći – zaključio je Joško Jeličić.
Marcelo Brozović (Inter) 10
Luka Modrić (Real) 9
Bruno Petković (Dinamo) 8
Mateo Kovačić (Chelsea) 7
Nikola Vlašić (CSKA, Moskva) 6
Andrej Kramarić (Hoffenheim) 5
Ivan Rakitić (Barcelona) 4
Dominik Livaković (Dinamo) 3
Ivan Perišić (Inter, Bayern) 2
Mario Pašalić (Atalanta) 1
>>> Pogledajte tko je sve osvojio nagradu VL-a 'Nogometaš godine'