Veliki smo optimizam gajili oko naše reprezentacije, oko prve utakmice na ovom Europskom prvenstvu. No, na kraju je većina nakon utakmice bila razočarana i to s pravom. Razočarani su svojom izvedbom bili i naši igrači. Možda je to doista, kao što kaže Luka Modrić, bio takav dan, dan u kojem ti ništa ne ide.
Možda nas je zavarala ta utakmica s Portugalom u kojoj smo odigrali odlično, jednu od najboljih i najzrelijih utakmica u posljednje vrijeme, ta generalna proba je za dosta toga kriva. Naši su igrači možda malo previše poletjeli nakon nje, a Španjolcima smo pokazali svoje adute. Kadrovski od Portugala do Španjolske nismo ništa promijenili, a to su jako dobro snimili analitičari španjolske reprezentacije i tako postavili svoju igru.
Previše toga lošega
Dojam je da su iznenadili našu reprezentaciju igrajući s visokim presingom, stisnuli su našu zadnju liniju koja je pokušavala iznijeti loptu, a na kraju se sve moralo toliko puta vratiti vratar Livakoviću koji je onda morao loptu ispucati u bunar. Španjolci su u prvih 20-ak minuta imali veliki posjed lopte jer su ju u svoje noge vraćali nakon samo par sekundi.
Ako smo svih ovih godina pisali hvalospjeve za naš vezni red, nakon ove utakmice ti su dečki zaslužili i kritike. To nije bilo dobro, nisu stajali dobro, nisu dobro zatvarali, nisu ni pomagali obrani da iznese loptu, a prema naprijed su premalo toga napravili, Modrić, Brozović i Kovačić dosad su vukli našu reprezentaciju, kad je negdje 'škripalo', oni bi stisnuli gas, ukazali se nekom briljantnom idejom, diktirali su tempo igre. A jučer su bili uglavnom nevidljivi. Najveći je problem što su uglavnom svi naši igrači bili predaleko od suparničkih igrača, što su gubili duele. Jako slabo su se priključivali, kad bi Budimir i dobio skok, svaka lopta je išla Španjolcima jer naših nije bilo niti blizu.
Da se ne bi krivo shvatilo, teško je naći bilo kojeg igrača u našoj vrsti koji je zaslužio dobru ocjenu, možda tek nekoliko prolaznih, u školi bi to bile dvojke, kod nas bi bile ocjene šest, svi ostali bili su za negativne ocjene, a tako se ne može pobijediti nikoga, a sigurno ne kvalitetnu Španjolsku. Stoperski par nam nije bio dobar, bekovi su trpjeli pritisak, bočni igrači nisu mogli doći do izražaja jer igre prema naprijed nije ni bilo, a Budimir se trudio, ali što mu je to vrijedilo kad je uglavnom bio kao svjetionik u moru španjolskih igrača.
Najbolji kad je najteže
No, ipak smo baš od veznih igrača očekivali više jer oni su nam dosad i davali najviše, uostalom koliko smo ih samo puta proglasili najboljim veznim redom u Europi, pa i u svijetu, baš zbog toga su očekivanja od njih najveća.
Ako nešto može davati optimizam, onda su to riječi naših igrača koji su i sami svjesni svoje loše izvedbe. To je prvi preduvjet da u sljedećoj utakmici bude bolje, pogotovo ako iz analize shvate što moraju popraviti. Kao što znaju da pravo na pogrešku više nemaju. Nakon svega ne treba raditi tragediju od jedne jako loše odigrane utakmice, nadajmo se da je to doista bio samo jedan loš dan, da će dečki lijepo porazgovarati o svemu, 'skupiti se' i punom snagom krenuti po pobjedu nad Albanijom u srijedu jer zbog ovog poraza od Španjolske tri boda protiv Albanije su imperativ. A dečki su nas naučili da su najbolji kad je najteže.
najveća greška je nepostavljanje Petković u prvih 11 jer kad je ušao tek onda smo nešto napravili ali tada je već bilo prekasno a Dalićeva ideja da mu obrana kreira utakmicu i napad je jednostavno smiješna ... umjesto da ih pritisnu i kroz okomite lopte pokušaju nešto napraviti naš vezni red jednostano nije dobivao kvalitetne lopte pošto je obrana na svaki mali pritisak suparniku loptu vraća la unazad pa su tako i pala prva dva gola gdje se špnajolci nisu ni morali previše truditi jer im je Dalić svojom zastarjelom taktikom dao golove na pladnju.